“Našega Boga slavite, na njegovoj svetoj gori ga štujte! Jer, svet je naš Bog!” (Psalam 99,9 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Ljudi ne dolaze u zajednicu s Nebom tražeći neko sveto brdo ili hram. Vjera se ne smije ograničiti na vanjske oblike i obrede. Vjera koja dolazi od Boga jedina je vjera koja vodi k Bogu. Da bismo Mu pravilno služili, moramo biti rođeni od božanskog Duha. To će očistiti srce i obnoviti um, omogućavajući nam da bolje upoznamo i više volimo Boga. To će nam dati dragovoljnu poslušnost svim Njegovim zahtjevima. To je pravo bogoslužje. To je plod djelovanja Duha Svetoga. Svaku iskrenu molitvu oblikuje Duh i Bog takvu molitvu prima. Kad god duša čezne za Bogom, pokazuje se djelovanje Duha, i Bog će se otkriti takvoj duši. On traži takve štovatelje. On čeka da ih primi i da ih učini svojim sinovima i kćerima. (Isusov život, str. 139)

Naša bogoslužja trebaju biti sveta, dragocjena okupljanja. … Ne smijemo dopustiti da se uvuče išta što odiše nekršćanskim, neljubaznim duhom, jer ne okupljamo li se da tražimo milost i oprost od Gospodina? A Spasitelj je jasno rekao: “Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.” (Matej 7,2) Tko može stati pred Boga s besprijekornim karakterom, životom bez mane? …

Naši sastanci trebaju biti jako zanimljivi. Treba ih prožimati nebesko ozračje. Neka ne bude dugih, nezanimljivih govora i formalnih molitava samo zato da se popuni vrijeme. Svi trebaju biti spremni sudjelovati i kad učine svoju dužnost, sastanak treba završiti. … To je Bogu prihvatljivo bogoštovlje. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 531,532)