“Vječna moć i božanstvo Božje su nevidljive osobine, ali se od početka svijeta mogu opažati i razumjeti u onome što je Bog stvorio. Stoga, nemaju nikakve isprike za svoja zla djela.” (Rimljanima 1,20 — Hrvatski suvremeni prijevod)

U razmišljanju o zakonima materije i zakonima prirode mnogi gube iz vida, ako već ne niječu, Božje stalno i izravno djelovanje. Oni iznose misao da priroda djeluje neovisno o Bogu budući da u sebi i sama po sebi ima ograničenja i svoje vlastite sile kojima djeluje u sebi. U njihovim mislima postoji jasna razlika između prirodnog i natprirodnog. Ono što je prirodno pripisuje se običnim uzrocima i nije povezano s Božjom silom. Životna sila pripisuje se materiji i priroda postaje božanstvo. Pretpostavlja se da je materija dospjela u određene odnose i da onda postupa prema utvrđenim zakonima u koje se ni Bog ne može umiješati. Materija je također obdarena određenim svojstvima i podređena zakonima, a onda je ostavljena da prema tim zakonima obavi posao koji joj je izvorno određen.

To je lažna znanost; ništa je u Božjoj riječi ne podupire. Bog ne poništava svoje zakone, već stalno radi preko njih koristeći ih kao svoja oruđa. Oni ne djeluju sami po sebi. Bog stalno djeluje u prirodi. Ona je Njegova sluškinja, usmjeravana kako On želi. Priroda u svojem radu svjedoči o prisutnosti razuma i aktivnom djelovanju Bića koje u svim svojim djelima postupa u skladu sa svojom voljom. Zemlja ne daje iz godine u godinu obilje i ne kreće se oko Sunca izvornom silom koja bi bila svojstvena prirodi. Ruka beskonačne sila stalno upravlja ovim planetom. Božja je sila svakog trenutka održava u njezinom kretanju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 8, str. 229,230)