“I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe.” (Otkrivenje 21,4 — Varaždinska Biblija)

Pravi učenici slijede Krista u teškim sukobima, trpe samoodricanje i doživljavaju gorka razočaranja, ali to ih uči krivnji i bijedi grijeha i navodi ih da na njega gledaju s gnušanjem. Budući da su dionici Kristovih patnji, pripremljeno im je da budu i dionici Njegove slave. U svetom viđenju prorok je vidio trijumf Božje crkve ostatka. (Djela apostolska, str. 371)

U nebeskom ozračju ne može biti boli. Tamo više neće biti suza, ni pogrebnih povorki, ni znaka žalosti. …

U Božjem Gradu “neće više biti noći”. Nikome neće trebati, niti će tko zaželjeti počinak. Neće više biti umora u izvršavanju Božje volje i proslavljanju Njegova imena. Stalno ćemo osjećati jutarnju svježinu, nje nikada neće nestati. (Veliki sukob, str. 532)

Ovdje izbavljeni susreću one koji su ih doveli k Spasitelju i svi se sjedinjuju slaveći Onoga koji je umro da bi ljudska bića imala život koji se može usporediti s Božjim životom. Sukob je završen. Došao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju Dostojno je Janje zaklano, koje živi, trijumfalni osvajač. (Djela apostolska, str. 378)