“Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.” (Psalam 38,5)

Kad ti Sotona govori da si grešnik i da se ne smiješ nadati Božjem blagoslovu, reci mu da je Krist došao na svijet da spasi grešnike. Mi nemamo ništa što bi nas preporučilo Bogu; ali razlog koji možemo uvijek iznositi jest naše krajnje bespomoćno stanje, koje Njegovu otkupljujuću silu čini nužnom. Odričući se svakog oslanjanja na sebe, možemo gledati na golgotski križ i reći: “Moje su ruke prazne, u Tvoj križ samo uzdam se.”

Sotona ne može držati mrtve u svojoj vlasti kad ih Božji Sin pozove u život. On ne može držati u duhovnoj smrti nijednu dušu koja vjerom prihvaća Kristovu riječ sile. Bog kaže svima koji su mrtvi grijehu: “Probudi se ti koji spavaš, ustani od mrtvih.” (Efežanima 5,14) Ta Riječ je vječni život. … Ako prihvatimo tu Riječ, oslobođeni smo. (Isusov život, str. 251—254)

Kakvo god bilo vaše iskustvo u prošlosti, koliko god bile obeshrabrujuće vaše trenutačne okolnosti, ako dođete k Isusu takvi kakvi jeste, slabi, bespomoćni i očajni, naš milostivi Spasitelj izići će vam u susret, zagrlit će vas rukama svoje ljubavi i ogrnuti plaštem svoje pravednosti. Predstavit će vas Ocu, odjevene u bijelu odjeću Njegovog karaktera. On se zalaže za nas pred Bogom: “Ja sam zauzeo mjesto ovoga grešnika. Ne gledaj to zalutalo dijete, već gledaj mene.” Koliko god glasno Sotona govorio protiv naše duše, optužujući je za grijeh i polažući na nas pravo kao na svoj plijen, Kristova krv govori mnogo silnije. (Misli s Gore blaženstava, str. 15)