“I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav, oblak ispuni Dom Jahivn.” (2. Ljetopisa 5,13)

Na kraju je Hram, koji je planirao kralj David, a sagradio njegov sin Salomon, bio završen. U svemu što je naumio načiniti u domu Gospodnjem, Salomon je bio uspješan. A onda, da bi građevina koja je krasila vrhove brda Morije doista postala ono što je David toliko želio da bude, “jer neće biti za čovjeka dvor, nego za Boga Jahvu” (1. Ljetopisa 29,1), preostao je samo svečani obred njezina formalnog posvećenja Gospodinu i Njegovom obožavanju. …

U određeno vrijeme mnoštvo Izraelovo, zajedno s bogato odjevenim predstavnicima mnogih stranih naroda, okupilo se u hramskom predvorju. Prizor je bio neuobičajeno veličanstven. Salomon, s Izraelovim starješinama i najutjecajnijim predstavnicima naroda, vratio se iz drugog dijela grada donoseći Kovčeg saveza. … Uz pjevanje, glazbu i svečane obrede, “svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto” (2. Ljetopisa 5,7). Kad su izišli iz unutarnjeg Svetišta, zauzeli su mjesta koja su im bila određena. Pjevači — leviti odjeveni u bijelu lanenu odjeću, s cimbalima, harfama i citrama u rukama — stajali su s istočne strane žrtvenika, a s njima stotinu dvadeset svećenika koji su trubili u trube.

“I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu ‘jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav’, oblak ispuni dom Jahvin.” (Proroci i kraljevi, str. 23,24)