“Čuj! Radost i spasenje odzvanja u šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica.” (Psalam 118,15)

Mi sami sebi otvaramo ustave tuge ili radosti. Ako dopustimo svojim mislima da budu zaokupljene nevoljama ili zemaljskim bezvrijednim sitnicama, naša će srca biti ispunjena nevjerovanjem, potištenošću i mračnim slutnjama. Ako svoju naklonost usmjerimo prema onome što je gore, Isusov glas progovorit će našem srcu; gunđanje će utihnuti; sumorne misli izgubit će se u hvaljenju našeg Otkupitelja. Oni koji se bave Božjim velikim djelima milosti i koji ne zanemaruju ni Njegove manje darove, opasuju se radošću i pjevaju u svojim srcima Gospodinu. (Counsels to Teachers, str. 234)

Neka se u domu pjevaju milozvučne i čedne pjesme pa će biti manje prijekornih riječi, a više veselja, nade i radosti. (Odgoj, str. 144)

Otac je u određenom smislu svećenik doma, koji polaže jutarnju i večernju žrtvu na obiteljski oltar. A žena i djeca neka se sjedine s njim u molitvi i u pjesmi hvale. Neka otac jutrom, prije nego što ode na svoj svakodnevni posao, okupi oko sebe svoju djecu i neka ih, kleknuvši pred Božji oltar, povjeri brizi nebeskog Oca. Kad minu brige dana, neka se obitelj ponovno sjedini i uputi Bogu molitvu zahvalnosti i neka podigne glas zahvalne pjesme za božansku skrb i vodstvo tijekom dana. (Služba liječenja, str. 244,245)