“Potom mi anđeo pokaza rijeku života, bistru kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Janjetova prijestolja. Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života.” (Otkrivenje 22,1.2)
U Bibliji je baština spašenih nazvana domovinom (Hebrejima 11,14-16). Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore žive vode. Drvo života daje plod svakog mjeseca, a lišće stabla služi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vječno žubore, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveće baca svoje sjene na putove što ih je Gospodin pripravio za otkupljene. Tamo se prostrane ravnice protežu u prekrasne brežuljke, a Božje gore uzdižu svoje uzvišene vrhove. Na ovim će mirnim ravnicama tih živahnih potoka Božji narod, toliko dugo tuđinci i putnici, naći dom. (Veliki sukob, str. 531)
Vidjela sam kako su se spašeni poklonili i svoje sjajne krune stavili pred Isusove noge, a zatim, kad ih je Njegova draga ruka podigla, oni su dodirnuli svoje zlatne harfe i ispunili Nebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu.
Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do stabla života i mi smo ponovno čuli Njegov umilni glas, ljepši od svake glazbe koju je čulo ljudsko uho, kako govori: “Lišće na ovom stablu je za iscjeljenje naroda. Jedite svi od njega.”
Na stablu života raslo je najljepše voće koje su sveti mogli slobodno ubrati. U gradu je bilo prekrasno prijestolje od kojeg je tekla čista rijeka vode života, bistra kao kristal. Sa svake strane rijeke bilo je stablo života, a na obalama te rijeke bilo je i drugog predivnog drveća koje je rađalo plodove dobre za jelo. (Rani spisi, str. 232,233)