“A kad je nađe, zove prijateljice i susjede pa im rekne: ’Radujte se sa mnom, jer sam našla izgubljenu drahmu!’” (Luka 15,9)

Na Bliskom istoku kuće siromaha obično su se sastojale od samo jedne prostorije, često bez prozora i mračne. Prostorija se rijetko čistila i kovani novac, ako bi pao na pod, brzo bi bio prekriven prašinom i smećem. Da bi se mogao pronaći, čak i po danu, trebalo je upaliti svjetiljku i pažljivo počistiti cijelu sobu.

Miraz, koji je žena donosila u brak, obično se sastojao od kovanog novca koji je ona čuvala kao svoje najdragocjenije blago, da bi ga poslije predala svojim kćerima. Gubitak samo jednog od tih komada značilo bi ozbiljnu nesreću, a njegovo pronalaženje veliku radost u kojoj su i ženine susjede rado sudjelovale. (Isusove usporedbe, str. 125)

“Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.” Ako se Božji anđeli raduju kad zabludjeli uvide i priznaju počinjene grijehe pa se vrate u zajednicu svoje braće, koliko bi Kristovi sljedbenici, koji sami pogrešuju i kojima je svakodnevno potreban oprost od Boga i njihove braće, trebali osjećati radost zbog povratka nekog brata ili sestre koje je Sotona svojim lukavstvom zaveo na pogrešan put pa su zbog toga patili. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 90)