“Jer u tebe se, Gospodine, uzdam; ti ćeš uslišati, Gospodine, Bože moj.” (Psalam 38,15 — Varaždinska Biblija)

Mi moramo stalno biti na molitvi ako želimo napredovati u božanskom životu. Kada je poruka istine bila prvi put objavljena, koliko smo se molili. Koliko su se često glasovi posredovanja čuli u sobi, u sjeniku, u voćnjaku ili u šumici. Često smo provodili sate u ozbiljnoj molitvi, dvoje ili troje hvatajući se za obećanje; često bi se čuo plač, a onda glas zahvaljivanja i pjesme hvale. Sada je dan Gospodnji bliži negoli kad smo povjerovali i trebali bismo biti ozbiljniji, revniji nego u te prve dane. Naše opasnosti su danas veće nego onda. Duše su mnogo tvrđe. Sada moramo biti prožeti Kristovim duhom i ne trebamo ga prestati tražiti dok ga ne primimo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 138,139)

Moli se, moli se s nepokolebljivom vjerom i povjerenjem. Anđeo Saveza, naš Gospodin Isus Krist, Posrednik je koji osigurava prihvaćanje molitava onih koji vjeruju u Njega. (Isto, sv. 8, str. 162)

Bog nam govori preko prirode i objave, preko Providnosti i utjecaja svojega Duha. Ali sve to nije dovoljno; prijeko je potrebno da i mi pred Njime otvorimo svoje srce. Da bismo duhovno živjeli i imali duhovnu snagu, moramo održavati živu vezu sa svojim nebeskim Ocem. Naše se misli mogu baviti Njime — mi možemo razmišljati o Njegovim djelima, o dokazima Njegova milosrđa, o Njegovim blagoslovima — ali sve to još nije u punom smislu riječi održavanje veze s Njim. Da bismo stupili u vezu s Bogom, moramo poželjeti ispričati Mu nešto iz svojega stvarnog života. (Put Kristu, str. 97)