“Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu.” (Titu 2,11.12)

Vrlo uobičajena zabavna sijela također su smetnja pravilnom razvitku uma i karaktera. Tako se stvaraju lakoumna društva, razvijaju se navike isticanja, utrke za uživanjima i vrlo često rasipnosti, što cijeli život baca u ponor zla. Roditelji i učitelji mogu mnogo učiniti da se takve zabave zamijene zdravom i životodavnom razonodom.

U tome, i u svemu ostalome što se tiče našega dobra, Nadahnuće je pokazalo put. Ljudima koji su bili pod Božjim vodstvom, život je u stara vremena bio jednostavan. Bili su povezani s prirodom. Njihova su djeca sudjelovala u radu i proučavala ljepote i tajne riznica prirode. U tišini polja i šuma razmišljala su o veličanstvenim istinama što su kao sveti zalog predavane iz naraštaja u naraštaj. Takav odgoj stvarao je jake ljude. (Odgoj, str. 177)

Pravednost je ljubav, a ljubav je svjetlost i život od Boga. Božja pravednost utjelovljena je u Kristu. Primajući Njega, dobivamo pravednost. Pravednost se ne stječe mučnim naporima ni zamornim radom, darovima ili žrtvom, nego se besplatno daje svakoj duši koja je gladna i žedna pravednosti. …

Kao što nam je potrebna hrana da bismo održali tjelesnu snagu, tako nam je potreban Krist, Kruh s Neba, da nas okrijepi u duhovnom životu i da nam podari snagu za rad u Božjem djelu. (Misli s Gore blaženstava, str. 23)