“Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!” (Izaija 12,6)

Kad Kristova svjetlost obasjava dušu, s usana se izlijevaju riječi kojima se iskazuje slava i zahvalnost Bogu. (Misli s Gore blaženstava, str. 71)

Darovi Evanđelja ne trebaju se čuvati na tajnom mjestu niti uživati u skrovitosti. “Vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog.” (Izaija 43,12) Naše svjedočanstvo o Kristovoj dobroti sredstvo je što ga je Bog izabrao da bi Krista otkrio svijetu. (Služba liječenja, str. 51,52)

Svakodnevni blagoslovi koje primamo iz Božje ruke, a iznad svega Isusova smrt koja nam donosi radost, a Nebo stavlja nadohvat ruke, trebali bi biti predmet trajne zahvalnosti. Kakvo je sažaljenje, kakvu neusporedivu ljubav Bog pokazao prema nama, izgubljenim grešnicima, kad nas je povezao sa sobom da budemo Njegovo posebno blago! Kakvu je žrtvu podnio naš Otkupitelj da se mi možemo zvati djecom Božjom! Mi trebamo hvaliti Boga za blagoslovljenu nadu koju nam daje velikim planom otkupljenja, trebamo Ga hvaliti zbog nebeske baštine i Njegovog bogatog obećanja, hvaliti Ga što Isus živi da bi posredovao za nas. (Patrijarsi i proroci, str. 232)

Hoćemo li šutjeti s … takvom slavnom nadom, takvim otkupljenjem koje je Krist svojom krvlju osigurao za nas? Zar nećemo hvaliti Boga glasno kao učenici kad je Isus ulazio u Jeruzalem? Nije li naš pogled u budućnost daleko slavniji od njihovog? Tko se onda usuđuje braniti nam da glasno proslavljamo Boga kad imamo takvu nadu, prepunu besmrtnosti i slave? (Rani spisi, str. 105)

“Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!” (Izaija 12,5.6)