“Tako se i vi sada žalostite, ali ću vas opet vidjeti, te će se obradovati vaše srce, i vaše vam radosti nitko neće moći uzeti.” (Ivan 16,22)

Kad je Isus umro, nestala je i posljednja nada učenika. Mnogi od Njegovih sljedbenika vidjeli su prizor Njegove patnje i smrt i čaša njihove boli bila je puna. (Rani spisi, str. 154)

Proveli su duge sate plačući u svojem razočaranju. Očekivali su da će Isus zavladati kao zemaljski kraljević, ali su njihove nade umrle s Njim. U svojoj tuzi i razočaranju posumnjali su da ih je prevario. Kolebala se čak i vjera Njegove majke da je On Mesija. (Rani spisi, str. 155)

Isus je ustao od mrtvih, pobjedonosni osvajač. Anđeoske vojske sa svečanim su divljenjem promatrale prizor. Kad je Isus izišao iz groba, ovi su Mu se sjajni anđeli poklonili do zemlje i odali čast pjesmama pobjede i trijumfa. (Rani spisi, str. 157)

Isus je sa svojim učenicima ostao četrdeset dana; obradovao ih je kad im je potpunije objasnio stvarnosti Božjeg kraljevstva. (Rani spisi, str. 162)

Njegovi zabrinuti sljedbenici s radošću su slušali svaku riječ koja je dolazila s Njegovih usana. Sada su bili sigurni da je On Spasitelj svijeta. … Ali srca im je ponovno obuzela ljubav i neopisiva radost kad im je rekao da će otići i pripraviti im stanove, a onda ponovno doći i uzeti ih k sebi da budu tamo gdje je On. (Rani spisi, str. 162)