“Čovjeku, kojemu se može vjerovati u malome, može se vjerovati i u velikom. A čovjek, koji je nepošten u malome, bit će nepošten i u velikom.” (Luka 16,10 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Čovjek je onakav kakve su njegove misli. Velik broj misli tvori neispisanu povijest jednog dana; ali te misli utječu na izgradnju karaktera. Mi trebamo strogo paziti na svoje misli; jer svaka nečista misao ostavlja dubok trag u našoj duši. Svaka zla misao ostavlja loš dojam na um. Čovjek je toliko bolji koliko su čistije i svetije njegove misli. One oživljuju naš duhovni život i osposobljavaju nas da činimo dobro. Kao što jedna kapljica kiše priprema put drugoj natapajući zemlju, tako i jedna dobra misao priprema put drugoj.

Najduži put prevaljuje se korak po korak. Niz koraka vodi nas do cilja. Najduži lanac sastoji se od pojedinih karika. Ako samo jedna od tih karika ima manu, lanac postaje neupotrebljiv. To vrijedi i za karakter. Svaki posao koji obavljamo dobro, također izgrađuje i uravnotežen karakter. Jedna jedina mana, ako je ne pobijedimo nego je gajimo, čini nas nesavršenima i zatvara nam vrata nebeskoga grada. Onaj tko uđe u Nebo, mora imati karakter “bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična” (Efežanima 5,27). U njega neće ući ništa nečisto. Na zboru otkupljenih neće se vidjeti nijedna mana.

Božje djelo je savršeno kao cjelina, jer je savršeno u svakom svojem najmanjem djeliću. Bog izgrađuje i sitnu travčicu istom onom brigom kojom je stvorio svijet. Ako želimo postati savršeni … moramo biti vjerni u vršenju malih dužnosti. (Poruke mladima, str. 119,120)