“Jer, ako ste spremni dati, taj će dar biti prihvatljiv na temelju onoga što posjedujete, a ne onoga što ne posjedujete.” (2. Korinćanima 8,12 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Onima koji su radili za Boga u jednostavnosti vjere i ljubavi blagoslov će biti nagrada milosti. Vrijednost službe Bogu mjeri se duhom kojim je učinjena, a ne duljinom vremena provedenog u radu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 61)

Ne dužina vremena koje smo proveli na radu, već naša vjernost Bogu i spremnost da radimo za Njega pridonose da ono što činimo bude ugodno Bogu. Osim toga, u svakoj našoj službi traži se iskrena i potpuna predaja samoga sebe Bogu. I najmanja dužnost, obavljena iskreno i nesebično, mnogo je draža Bogu od najvećeg posla koji je obilježen sebičnošću. Bog želi vidjeti koliko Kristovog duha pokazujemo, koliko sličnosti s Kristom otkriva naše djelo. Njemu je više stalo do ljubavi i vjernosti s kojom pristupamo djelu, nego do količine posla koji ćemo obaviti.

Tek kada nestane sebičnosti, kad se prekine borba za prvenstvo, kad zahvalnost ispuni srce, kad ljubav uljepša život — tek tada će se Krist stvarno nastaniti u našem srcu i mi ćemo biti priznati kao Božji suradnici. (Propovjednici Radosne vijesti, str. 414)

Božji sluga kod kojeg se vidi nedostatak ljubaznosti, koji pokazuje nestrpljivost dok nailazi na neukost i tvrdoglavost ljudi, koji govori prenagljeno i postupa nepromišljeno, može zatvoriti vrata srcima tako da im nikada više neće moći prići.

Kao što rosa i blage kiše padaju na već uvenule biljke, tako neka naša riječ nježno pada kad nastojimo odvratiti ljude od zablude. Božji je plan da se prvo priđe srcu. (Služba liječenja, str. 89)