“Ali mu anđeo reče: ‘’Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva! Tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina komu ćeš nadjenuti ime Ivan. Imat ćeš radost i veselje, i mnoge će obradovati njegovo rođenje.’” (Ivan 1,13.14)

Među vjernima u Izraelu koji su dugo očekivali Mesijin dolazak, pojavio se Kristov preteča. Ostarjeli svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta “oboje bijahu pravedni pred Bogom” i u njihovom tihom i svetom životu svjetlost vjere zasjala je kao zvijezda u tami tih zlih dana. Ovom bogougodnom bračnom paru dano je obećanje o sinu koji će ići pred licem Gospodnjim i “poravnati mu staze”.

Zaharija je živio u “gornjoj Judeji”, ali otišao je u Jeruzalem da tjedan dana služi u Hramu; bila je to dužnost koja se od svih svećenika zahtijevala dvaput godišnje. … On je stajao ispred zlatnog žrtvenika na svetom mjestu u Svetištu. Oblak tamjana s molitvama Izraela uzdizao se pred Bogom. Iznenada je postao svjestan božanske nazočnosti. Anđeo Gospodnji “stajaše s desne strane kadionog žrtvenika”. Položaj anđela označavao je naklonost, ali Zaharija to nije zamijetio. Godinama se molio za dolazak Otkupitelja; sada je Nebo poslalo svojega vjesnika s porukom da će te molitve uskoro biti uslišane. Božja mu se milost činila prevelikom da bi mogao povjerovati! Bio je ispunjen strahom i samoosudom.

Međutim, bio je pozdravljen radosnim uvjeravanjem: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena tvoja molitva! Tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina komu ćeš nadjenuti ime Ivan. Imat ćeš radost i veselje, i mnoge će obradovati njegovo rođenje. Dakako, bit će velik pred Gospodinom … napunit će se Duhom Svetim.” (Isusov život, str. 62,63)