“Bila sam puna radosti na širokoj zemlji Njegovoj, puna zanosa nad djecom čovječjom.” (Izreke 8,31 — Šarić)

Uvijek i svuda Isus se s ljubavlju zanimao za ljudsku obitelj i širio oko sebe svjetlost radosne pobožnosti. (Poruke mladima, str. 359)

Dopirao je do ljudskih srca krećući se među njima kao Onaj koji im je želio blagostanje. On ih je tražio na gradskim ulicama, u obiteljskim kućama, u lađama, u sinagogi, na obalama jezera i na svadbenoj svečanosti. Susretao ih je na njihovim svakodnevnim dužnostima pokazujući zanimanje za njihove svjetovne djelatnosti. Unosio je svoje upute u domove i dovodio obitelji u njihovim vlastitim domovima pod utjecaj svoje božanske prisutnosti. Njegova snažna osobna sućut pomogla Mu je da zadobije srca. (Isusov život, str. 111)

Isus je korio popuštanje samome sebi u svim njegovim oblicima, ali je po svojoj naravi bio društven. On je prihvaćao gostoljubivost svih društvenih slojeva, posjećujući domove bogatih i siromašnih, obrazovanih i neobrazovanih, u težnji da uzdigne njihove misli od svakodnevnog na ono što je duhovo i neprolazno. On nije odobravao raspustan život, i nikakva sjenka svjetovne lakoumnosti nije padala na Njegovo ponašanje; ipak, On je nalazio zadovoljstvo u prizorima bezazlene radosti i svojom je nazočnošću odobravao društvene skupove. (Isusov život, str. 110)