“Sada nalazim radost u patnjama koje podnosim za vas — i tako u svome tijelu dopunjujem što nedostaje Kristovim mukama — za Tijelo njegovo, koje je Crkva. (Kološanima 1,24)

Apostoli nisu ni najmanje marili za svoj život; radovali su se što su smatrani dostojnima da podnesu zlostavljanje za Kristovo ime. Pavao i Sila izgubili su sve. Pretrpjeli su bičevanje i bili su nimalo nježno bačeni na hladno tlo tamnice, ostavljeni u posebno bolnom položaju s nogama podignutima i stavljenima u klade. Jesu li do uha tamničara doprli mrmljanje i žalbe? O, ne! Iz dna tamnice ponoćnu tišinu prekinule su pjesme radosti i hvale Bogu. Ove je učenike ohrabrila duboka iskrena ljubav za djelo njihovog Otkupitelja, zbog kojega su patili.

Kad Božja istina ispuni naše srce, prožme naše osjećaje i zavlada našim životom, i mi ćemo smatrati radošću da trpimo radi istine. Nikakvi tamnički zidovi, nikakve lomače mučenika ne mogu nas zastrašiti ili spriječiti u ovom velikom poslu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 357)

“Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.” (Psalam 69,33.34)