“Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: ‘Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.’” (Djela 23,11 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Božji je narod Njegov predstavnik na Zemlji i On želi da oni budu svjetlost u moralnoj tami ovoga svijeta. Rasuti diljem Zemlje, u gradovima, velegradovima i selima, oni su Božji svjedoci, kanali kroz koje On nevjernom svijetu prenosi znanje o svojoj volji i čuda svoje milosti. Njegov je plan da svi oni koji sudjeluju u spasenju budu Njegovi misionari. Kršćanska pobožnost predstavlja mjerilo prema kojemu svijet prosuđuje o Evanđelju. Kušnje koje se strpljivo podnose, blagoslovi koji se primaju sa zahvalnošću, krotkost, ljubaznost, milost i ljubav koji se redovito pokazuju jesu svjetlost kojom pred svijetom blista karakter otkrivajući suprotnost tami koja dolazi iz sebičnog srca. (Patrijarsi i proroci, str. 104)

Naša je dužnost da revnujemo za Božju slavu i da ne iznosimo loše izvještaje ni riječima ni izrazom lica, kao da Božji zahtjevi ograničavaju našu slobodu. Gospodin želi da čak i u ovome svijetu tuge, razočaranja i grijeha budemo radosni i jaki u Njegovoj sili. Cijela osoba ima prednost odlučno objaviti svjedočanstvo. Svim svojim sposobnostima, raspoloženjem, riječima i karakterom trebamo svjedočiti da je dobro služiti Bogu. Tako objavljujemo da je “Zakon savršen, on obnavlja dušu” (Psalam 19,8 — Šarić). (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 315)