Kako Bog gleda na takozvane

“sitne” grijehe “Kletva je u tebi, Izraele; i nećeš izdržati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.” (Jošua 7,13)
Oni koji se predstavljaju kao kršćani a ipak nemaju pravu pobožnost, šire lažno svjetlo, lažne znakove koji upućuju na pogrešan smjer. … Oni načela istine u koju tvrde da vjeruju ne unose u svoje životne navike, a svoje grijehe i prijestupe smatraju beznačajnim. I Akan je, kad je ukrao zlatnu šipku i babilonski plašt, mislio da je to nešto beznačajno. … Međutim, zbog grijeha jednog čovjeka, uskraćena je Gospodnja prisutnost čitavoj izraelskoj vojsci. Gospodin im nije htio služiti u njihovim grijesima. I tako su sinovi Izraelovi, kada su napali Ajane, doživjeli poraz. … Kad su se vratili postiđeni, svladani od neprijatelja, “razdrije Jošua haljine i baci se ničice pred Kovčegom Jahvinim, i ostade tako do večeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom. Tada reče Jošua: ‘Jao, Gospode Jahve, zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Oprosti, Gospode! Što drugo da rečem, kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? Ako to čuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit će se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što ćeš dakle učiniti za veliko ime svoje?’” (Jošua 7,6-9) Ako imate duhovne pronicavosti, iz Jošuine molitve možete vidjeti da je ono što je Akan smatrao beznačajnom sitnicom izazvalo veliku bol i žalost kod odgovornih ljudi u Izraelu. … Međutim, krivac, Akan, nije osjećao nikakvo breme. On je sve to shvatio olako. … Prije nego što je krenuo u osvajanje Jerihona, narod je dobio jasne upute kako se treba ponašati. Jošua je rekao: “Grad neka bude ‘herem’ Jahvi — uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu.” (Jošua 6,17) … Akan je sve to čuo, ali se polakomio na proklete stvari u Jerihonu, predviđene za uništenje. Bio je spreman ukrasti čak i zlato i srebro posvećeno Bogu, i staviti ga u vlastitu riznicu. … Čujte riječi s usana Isusa Krista koji je bio sakriven u stupu od oblaka: “Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete.” (Jošua 7,12) (Letter 13, 1893.; The Youth’s Instructor, 25. siječnja 1894.)