Kako možemo vršiti Božji zakon

5. 11. 2014.

““Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka.”“ (Psalam 111,3)

Kada jedna zraka Božje slave, jedan odsjaj Kristove neporočnosti prodre u dušu, svaka prljavština postane bolno vidljiva, razgolićuje izopačenost i mane ljudskog karaktera. Kako se itko, postavljen pred sveta mjerila Božjeg zakona koja razobličuju zle pobude, neposvećene želje, nevjernost u srcu i nečistoću usana koja ogoljuje život, može hvalisati svojom svetošću? Njegova nevjerna djela, kada je Božji zakon proglašavao ništavim, stoje mu na vidiku, njegov duh se tetura i grči pod ispitivačkim utjecajem Božjeg Duha. Prezire sebe kada vidi veličinu i veličanstvo, nepokvareni i čisti karakter Isusa Krista.
Kada Kristov Duh pokrene srce svojom čudesnom silom koja razbuđuje, javlja se svijest o vlastitoj nedostojnosti koja će dovesti do skrušenosti uma i poniznosti duše, umjesto da se oholo hvali onim što je postignuto. Kada je Daniel vidio slavu i veličanstvo nebeskog glasnika koji mu je bio poslan, ovako je opisao predivan prizor: ““Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.”“ (Daniel 10,8)
Duša koja je na ovaj način bila pohođena nikada se više neće ogrtati svojom navodnom pravednošću ili oholim plaštem svetosti, već će zamrziti svoju sebičnost, gnušati se svoje samoljubivosti i uz pomoć Kristove pravednosti čeznuti za neporočnošću srca koja će biti u skladu s Božjim zakonom i Kristovim karakterom. I tada će odsjajivati karakter Krista, nade slave. Za njega će biti najveća tajna zašto je Isus prinio tako veliku žrtvu da bi otkupio baš njega.
S poniznim izrazom lica i drhtavih usana uskliknut će: ““On me je ljubio, dao je sebe za mene. Postao je siromašan da bih se ja Njegovim siromaštvom obogatio. Čovjek boli nije me osudio, već je izlio svoju neiscrpnu, otkupiteljsku ljubav da bi se moje srce moglo očistiti: i vratio me je ponovno poslušnosti i vjernosti svim svojim zapovijedima. Njegovo utjelovljenje, Njegovo poniženje, Njegovo raspeće, sve su to završna čuda u predivnom prikazu plana spasenja. … I sve je to učinio da bih ja mogao primiti Njegovu pravednost, da bih mogao držati Zakon koji sam prekršio. Zbog svega toga padam pred Njime na koljena. Objavit ću Njegovo ime svim grešnicima! (RH, 16. listopada 1888.)