Krist je ljudima donio mir

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” (Ivan 14,27)
Na Istoku je uobičajeni pozdrav prigodom posjeta kući nekog prijatelja glasio: “Mir ovoj kući” (Luka 10,5), a iste riječi izgovarale su se i pri odlasku. Ali Kristov oproštajni pozdrav bio je nešto drugačiji. “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” (Ivan 14,27) Mnogo toga je obuhvaćeno ovim riječima. One imaju dubok smisao i odzvanjat će do najudaljenijih krajeva Zemlje. … Krist je sa sobom donio taj mir svijetu. Donio ga je da svi koji vjeruju u Njega mogu imati mir koji nadilazi svaki razum (vidi Filipljanima 4,7). On, Otkupitelj svijeta, nosio je taj mir sa sobom tijekom čitavog svojeg života na Zemlji, a sada je došao trenutak da preda svoj život kako bi dragocjeni mir, na osnovi vjere, mogao uvijek prebivati u ljudskom srcu. On je ostavio taj mir svojim učenicima, i usađuje ga i održava u srcu svih koji ga rado primaju. … Kucnuo je čas da Sotona po posljednji put pokuša nadvladati Krista. Međutim, Krist je izjavio da on u Njemu nema ništa, nikakvog grijeha koji bi Ga stavio pod Sotoninu vlast. Neprijatelj u Njemu nije mogao pronaći ništa što bi odgovaralo na sotonske prijedloge. … Zašto je Isus, koji je tijekom cijelog djetinjstva, mladosti i zrelog doba živio u skladu s Božjim zakonom, morao ući u taj okrutni sukob s knezom ovoga svijeta?. … Krist je jednom riječju mogao slomiti Sotoninu silu. Ali On je došao na ovaj svijet kako bi bio izložen svakoj kušnji, svakom izazovu kojem bi ljudska bića mogla biti izložena, a da im ipak ne podlegne, da se ne ražesti, da se ne osvećuje — ni u duhu, ni riječima, ni djelima. U čast i na slavu Bogu, On je trebao ponuditi sebe Ocu kao živu žrtvu bez ikakve mane. … Svjetovi koji nisu pali, nebeski anđeli i pali ljudski rod promatrali su svaki potez koji je činio Predstavnik Oca i Predstavnik savršenog čovječanstva. Pokazalo se da je Njegov karakter bez ijedne mane. … Posljednji napad trebao je uskoro uslijediti. Velika pobjeda koju je trebao ostvariti bila je ujedinjenje Krista s Njegovim izabranim narodom. Tako će i kad Krist bude uzet sa Zemlje na Nebo, Njegova crkva moći biti u vezi s Njim. … Katkad naše kušnje ne dolaze same niti su praćene razdobljima mira i odmora, već navaljuju kao rušilački val koji lomi sve pred sobom. Nevolje ne stvaraju kršćane, već jednostavno razvijaju u njima um i volju Kristovu, živa načela vrline i svetosti. (Manuscript 44, 1897.)