“Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.” (Rimljanima 3,25 — DK)
Krist je nazvan “Gospodin, naša pravednost” i vjerom svi bismo morali uskliknuti: “Gospodin, moja pravednost”! Kada se vjerom oslonimo na taj Božji dar, hvala upućena Bogu bit će na našim usnama i mi ćemo moći objaviti drugima: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Tada ćemo moći govoriti izgubljenima o planu spasenja, da je još u vrijeme dok je svijet ležao pod prokletstvom grijeha, palom i beznadnom grešniku, Gospodin objavio uvjete milosti i otkrio vrijednost i značenje svoje milosti. Milost je nezaslužena naklonost. … Upravo je milost poslala našeg Spasitelja da potraži nas zalutale i vrati nas natrag u tor. …
Nitko ne može, nakon što se sagleda, u sebi pronaći nešto što bi ga preporučilo Bogu ili mu osiguralo prihvaćanje pred Bogom. Grešnik može naći pristup Bogu jedino preko Isusa, koga je sam Otac dao za život svijeta. Samo je Isus naš Otkupitelj, naš Zagovornik i Posrednik; u Njemu je naša jedina nada u oprost, mir i pravednost. Jedino zaslugom Kristove krvi, grijehom opterećena duša može ponovno postati zdrava. …
Bez Krista nemamo nikakvih zasluga, nikakve pravednosti. Naša grešnost, naše slabosti, naša ljudska nesavršenost onemogućuju nam da stupimo pred Boga sve dok ne obučemo neokaljanu haljinu Kristove pravednosti. …
Kada se odazovemo Kristovom pozivu, kada Mu se pridružimo, pokazujemo spasonosnu vjeru. … Vjera upoznaje dušu s Božjim postojanjem i Njegovom prisutnošću i gledajući jedino Božju slavu, sve više prepoznajemo ljepotu Njegovog karaktera i savršenstvo Njegove milosti. Naša duša biva osnažena duhovnom silom jer već udišemo nebesko ozračje. … Mi se uzdižemo iznad svijeta i gledamo samo Zapovjednika nad deset tisuća koji je sav ljubak, a gledajući Njega, preobražavamo se u Njegovo obličje. (1SM 331—335)