Jutarnji stih

Krist proslavljen u svom narodu

“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33)

Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa Njegovi sljedbenici trebaju pokazati istu ustrajnu vjeru. Oni trebaju živjeti kao što je On živio i raditi kao što je On radio, jer oni ovise o Njemu kao velikom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda očite nemogućnosti priječe njihov put, Njegovom milošću moraju ići naprijed. Umjesto da se žale na poteškoće, pozvani su ih svladati. Ne trebaju ni zbog čega očajavati, a trebaju se nadati svemu. Zlatnim lancem svoje neusporedive ljubavi Krist ih je povezao s Božjim prijestoljem. Njegova je namjera da imaju najviši utjecaj u svemiru koji proistječe iz izvora svake sile. Oni trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju neće svladati ni zemlja, ni smrt, ni pakao, silu koja će ih pripremiti da pobijede kao što je i Krist pobijedio.

Kristova je namjera da se u Njegovoj crkvi na Zemlji pokažu nebeski red, nebeski način upravljanja i nebeski božanski sklad. Tako će se On proslaviti u svom narodu. Preko njih će Sunce pravde zasjati nepomućenim sjajem ovom svijetu. Krist je svojoj crkvi dao izobilne darove, da bi mogao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog i otkupljenog vlasništva. On je svojem narodu podario mogućnosti i blagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u punini. Crkva obdarena Kristovom pravdom Njegova je riznica u kojoj se u punini i konačnom prikazu trebaju pojaviti plodovi Njegoveog milosrđa, Njegove milosti i Njegove ljubavi. U čistoći i savršenstvu svojeg naroda Krist vidi nagradu za svoje poniženje i dodatak svojoj slavi — Krist, veliko Središte, iz kojeg zrači sva slava. …

Krist je završio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je Očevo ime. Okupio je one koji će nastaviti Njegovo djelo među ljudima. Rekao je: “Ja se u njima proslavih. Ja više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” (Ivan 17,10.11) …

Tako je jezikom Čovjeka koji ima božanski autoritet Krist svoju izabranu Crkvu stavio u Očevo naručje. Kao posvećeni Veliki svećenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir On okuplja svoje stado u sjenu Svemogućega, u čvrsto i sigurno pribježište. Njemu sad predstoji konačna bitka sa Sotonom i On je odlazi prihvatiti. (Isusov život, str. 565,566)


Komentiraj