Početkom godine ljudi često donose dobre odluke za novo razdoblje. Odluke su moguće na poslovnom, obrazovnom, gospodarskom, društvenom, obiteljskom i mnogim drugim područjima. Ipak, kao kršćani zanimamo se i za dobre duhovne odluke. Kakve duhovne odluke Biblija promiče, i poziva li nas sâm Isus Krist na njih? Za odgovor na to pitanje želimo pogledati u život jednog od najbližih Kristovih učenika.
Petrov život je bio pun previranja, a odluke su bile sastavni dio njegovog života. Naime, on je sve ostavio iza sebe i krenuo je slijediti Isusa. Čovjek bi pomislio: Ne može biti bolje! Međutim, Isus je imao poruku za njega, o kojoj možemo čitati u sljedećem razgovoru: “Kaže mu Šimun Petar: ‘Gospodine, kamo to odlaziš?’ Isus mu odgovori: ‘Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.’ Nato će mu Petar: ‘Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe.’ Odgovori Isus: ‘Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.’” (Ivan 13,36-38 — svi navodi su iz Jeruzalemske Biblije)
Petar je imao jaku želju i oduševljenje, i činio se kao čovjek koji zna što hoće. Ali Isus je znao Petrove mogućnosti i ograničenja. Čak i nakon što mu je Isus rekao da ga sada ne može slijediti, Petar je bio samouvjeren da on to može. Stoga mu je Isus otkrio budućnost koja se nalazila samo nekoliko sati ispred njih. Naime, što se dogodilo? Je li Petar ostao čvrst u svojim namjerama da slijedi Isusa, kao što je prvobitno tvrdio? Pao je, i to ne bilo kako; duboko je pao — tri puta se odrekavši Isusa! Čak štoviše: uvjeravao je okupljene u dvorištu velikog svećenika da nikada nije sreo Isusa i da nema pojma o kome je riječ.
Luka je zabilježio kako su se pri Petrovoj trećoj izdaji Kristov i Petrov pogled susreli, što je Petra slomilo (Luka 22,61.62). Je li Petar nakon svojeg trostrukog pada bio spreman slijediti Isusa? Kako se osjeća čovjek koji iznevjeri? Petar se tada nalazio u sličnoj agoniji kao i Kristov izdajnik Juda: nije više imao vjere u sebe, prokockao je svoju priliku i više se nije smatrao dostojnim. Sâm je sebe isključio iz kruga Kristovih učenika; jer što mu je drugo preostalo nakon trostrukog odricanja od svojega Učitelja.
Kako društvo danas gleda na ljude koji su iznevjerili? Ako vas netko izda ili vas se odrekne, biste li ikada više poželjeli razgovarati s takvom osobom? Biste li izdajniku dali još jednu priliku da vas ponovno izda? Mi smo prilično okrutno društvo; druga prilika kod teških padova uglavnom ne postoji. Tko jednom iznevjeri, zauvijek je izgubio obraz i više nije dostojan biti u našoj blizini.
Kad bi Bog tako gledao na ljude, tko bi od nas još imao prilike? Tko od nas nikada nije sagriješio? Tko od nas nikada nije iznevjerio? Tko je od nas dostojan biti dijelom Isusove momčadi?
Isus je nakon svojeg uskrsnuća tražio Petra, i našao ga. Za njega je imao samo jedno pitanje. To pitanje nije neko intelektualno, nije neko pitanje znanja, nego sasvim jednostavno i praktično:
“Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: ‘Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine, ti znaš da te volim!’ Kaže mu: ‘Pasi jaganjce moje!’ Upita ga po drugi put: ‘Šimune Ivanov, ljubiš li me?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine, ti znaš da te volim!’ Kaže mu: ‘Pasi ovce moje!’ Upita ga treći put: ‘Šimune Ivanov, voliš li me?’ Ražalosti se Petar što ga upita treći put: ‘Voliš li me?’ pa mu odgovori: ‘Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.’ Kaže mu Isus: ‘Pasi ovce moje!’” (Ivan 21,15-17)
Petre, ljubiš li ti mene? — pitao je Isus svojeg posrnulog učenika. Što očekujete da je odgovorio Petar, koji se osjećao nedostojno Isusove pažnje, Petar koji Ga je iznevjerio? Što je najgore, Isus u svojem pitanju nije pitao za bilo kakvu ljubav, nego baš za ljubav agape. Ta je ljubav prethodno opisana kao “polaganje života za prijatelja” (Ivan 15,12.13). Ljubav agape je spremna umrijeti za druge! Što je Petar odgovorio? Je li on imao takvu ljubav za Isusa da bi čak i svoj život položio za Njega? Petar se nije osjećao dostojnim i odgovorio je s fileo — “Nemam savršenu nebesku ljubav, ali, Isuse, volim Te kao Prijatelja!”
Isusu takav odgovor izgleda nije bio dovoljan, pa je ponovno upitao Petra: “Ljubiš li ti mene — imaš li prema meni ljubav agape? Bi li žrtvovao svoj život za mene?” Naime, to je ono što je Petar ranije obećavao. Petar se više nije osjećao da bi trebao obećati išta što zasigurno opet neće moći održati. Stoga je Petar ponovno odgovorio s fileo — “Volim Te, Isuse, kao Prijatelja.” Je li to Isusu bilo dovoljno od Petra? On je za njega imao ulogu, a Petar se nije osjećao podobnim. Kad ga je po treći put pitao, koju je riječ Isus koristio — agape ili fileo?
Za svoje treće pitanje Isus se spustio na Petrovu razinu i tražio od njega samo ono što on stvarno može obećati. Isus ga je stoga treći put pitao: Voliš li me fileo kao Prijatelja?
Petar je bio tužan što ga je Isus pitao ono što je već dva puta obećao. Ali za trostruko odricanje primjereno je i trostruko pitanje! Isus je zapravo želio usmjeriti Petra prema njegovoj budućoj ljubavi agape. Isus ga je želio vratiti na stare staze, kad je Petar bio spreman na žrtvu za Isusa. Isus je želio pozvati Petra natrag u službu, želio ga je ponovno pozvati da Ga slijedi, ali prije toga mu je želio reći da će dobiti svoju priliku da za Isusa posvjedoči svojim životom:
“‘Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sâm si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.’ A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: ‘Slijedi me!’” (Ivan 21,18.19) Je li Petar bio spreman prihvatiti takav poziv? Je li htio prihvatiti takvu sudbinu za sebe? Pa upravo tako nešto si je želio! Htio je braniti Isusa po cijenu vlastitog života. Ali pao je dublje nego što je ikad mislio da je moguće. Isus mu je sada pružao drugu priliku!
Čini se kao da Petar nije bio siguran u takvu Kristovu ljubav. Naime, bilo je tu i drugih učenika koje je Isus volio, a tu je bio i ljubljeni učenik osobno — njemu je Isus povjerio na čuvanje i svoju majku. Petar, nesiguran u svoju, a i u Kristovu ljubav, imao je za Isusa pitanje koje ga je mučilo: “Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: ‘Gospodine, tko će te to izdati?’ Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: ‘Gospodine, a što s ovim?’” (Ivan 21,20.21)
Je li se Petar trebao brinuti ljubi li Isus više nekog drugog učenika, ili kakav je odnos drugih učenika prema Isusu? Isus mu je rekao da to nije njegova briga. On Ga je trebao slijediti! “Usmjeri se na svoju ljubav prema meni, a sve ostalo će prirodno slijediti.” Tek kad prihvati Kristovu ljubav i bude je živio u svojem životu, moći će i drugima pomoći i usmjeriti ih na Krista — pasti Božje jaganjce.
Naš Bog je otvoren za druge prilike; On je otvoren za one koji padaju, On podiže one koji su zabludjeli. On nije ostavio Petra u njegovu ponoru, nego ga je podigao i dao mu nalog: “Slijedi me, ljubi me i usmjeravaj druge na širenje Božje ljubavi!”
Kakav nalog Bog ima za tebe i mene? “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Ivan 13,34.35) Kršćane se prepoznaje po jednom: oni imaju ljubav jedni za druge. Među njima nema svađa, nema razdora, nema mržnje. Tvoj poziv možda nije da umreš mučeničkom smrću, možda nije niti da položiš život za prijatelja, ali jest da živiš ljubav i doprineseš ljubavi u tvojoj crkvenoj zajednici, u tvojem djelokrugu rada, u tvojoj obitelji, na poslu, u školi — jer jedino će takva ljubav privući druge k Bogu: “Po tom će ljudi prepoznati da ste moji učenici!”
Traži li Isus previše od svojih sljedbenika? Je li to nekakav nedostižni ideal? Može li kršćanin živjeti ljubav i time danas širiti Božje kraljevstvo na Zemlji? Petar je proveo ostatak svojega života šireći upravo takvu ljubav. To je ideal koji nam često izmiče dok se bavimo teološkim raspravama ili brinemo za poštivanje ovog ili onog pravilnika. Ipak, da bi se bilo Božji predstavnik na Zemlji, treba tako malo. Osmijeh je dovoljan, a usrećit će mnoge i usmjeriti ih na Onoga koji je trajni Izvor ljubavi, sreće i budućnosti za cijelo čovječanstvo.
Dr. habil. Igor Lorencin, profesor Novog zavjeta na Sveučilištu Friedensau u Njemačkoj