Jedan od mojih ciljeva kao kapelana akademije Forest Lake u Orlandu na Floridi bio je upoznati se sa svakim studentom. Bio je to izazov u školi s 450 učenika sredinom 1970-ih.
Na početku školske godine jedan student mi je prišao i rekao: “Jesi li već imao priliku upoznati Paula?” “Nisam”, odgovorio sam.
“Morate se upoznati”, rekao je student. “Samo pitaj odakle je.”
Moja se znatiželja probudila, pa sam pozvao Paula u svoj ured. Ispostavilo se da je prilično sramežljiv šesnaestogodišnjak. “Dakle, Paul,” rekao sam, “odakle si?”
“Ja sam iz malog grada u Georgiji koji se zove Plains”, rekao je.
Usta su mi se otvorila. “Što?!” uzvikno sam. “Tamo živi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Jimmy Carter!”
Morao sam pitati: “Paul, poznaješ li predsjednika?”
“O, da”, rekao je.
Početkom tog ljeta trebao mu je posao da plati školarinu na Akademiji Forest Lake, pa je dobio posao u skladištu kikirikija, glavnoj grani industrije u Plainsu. Bio je uzbuđen zbog pronalaska posla i mislio je da je jasno dao do znanja da ne radi subotom. No njegov nadzornik zaustavio ga je kad je odlazio u petak s obećanjem da će se vratiti u ponedjeljak.
“Ne”, rekao je nadzornik. “Dođi sutra. Otvoreni smo subotom.”
“Ali, vidite, ja sam adventist”, rekao je Paul.
“Dođi sutra ili više nećeš imati posao”, rekao je nadzornik.
Paul je na trenutak razmislio. “Mogu li razgovarati s vlasnikom?”
“Ali to je predsjednik!” uskliknuo je nadzornik.
“Je li u gradu?” pitao je Paul.
“Da, ali ne mislim da će to bilo što promijeniti.”
Paul je otišao u kuću Carterovih. Morao je proći tajnu službu, ali se uspio sresti s predsjednikom. Jimmy Carter je pozorno slušao dok je objašnjavao što ga je snašlo i svoje svetkovanje sedmog dana subote.
“Poštujem svaku mladu osobu koja ima uvjerenja i zalaže se za ono u što vjeruje”, rekao je predsjednik. “Možeš imati slobodne subote.”
I tihi šesnaestogodišnji tinejdžer postao je Kristov poslanik kod predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Ti i ja smo također Kristovi poslanici. “Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5,20) Budimo, uz Kristovu pomoć, vjerni poslanici.
Ovo misijsko iskustvo prikazuje cilj misije br. 1 Strateškog plana Crkve adventista sedmog dana “Ja ću ići”: “Oživiti razumijevanje svjetske misije i žrtvovanja za misiju kao način življenja.” Pročitajte više na: IWillGo2020.org.
Pisac: Benjie Leach