““Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.”“ (Rimljanima 8,38.39)
Krist bi se zbog naše krivnje mogao udaljiti od nas. Ali umjesto da se udalji, došao je i nastanio se među nama, ispunjen svom puninom božanstva, bio je jedno s nama da Njegovom milošću možemo dostići savršenstvo. Svojim stradanjem i sramotnom smrću platio je otkup za čovjeka. Kakva je to samopožrtvovna ljubav! S najviše Preuzvišenosti On je došao božanstva zaogrnutog ljudskošću, spuštajući se korak po korak do samih dubina poniženja. Nema mjerila kojim bi se mogla izmjeriti dubina te ljubavi. Krist nam je pokazao koliko Bog može ljubiti i naš Spasitelj propatiti kako bismo mi bili potpuno preobraženi. On želi da Njegova djeca otkriju Njegov karakter, da vrše Njegov utjecaj kako bi i drugi umovi bili privučeni da se usklade s Njegovim umom.
Krist, naš Spasitelj, u kojem živi potpuno savršenstvo, postao je grijeh za pali ljudski rod. Nije poznavao grijeh kao iskustvo, ali je ponio užasnu težinu krivnje grijeha cijelog svijeta. Postao je naša Žrtva pomirnica da bi svi koji Ga prime mogli postati Božji sinovi. Križ je podignut da spasi čovjeka. Križ na koji će biti uzdignut Krist bio je sredstvo isplanirano na Nebu da u pokajničkoj duši probudi osjećaj grešnosti grijeha. Krist je preko križa želio sve privući k sebi. Umro je kao jedina nada za spasenje onih koji su zbog grijeha bili u žuči gorčine. Preko Svetoga Duha novo načelo umne i duhovne sile približeno je čovjeku, koji je u zajedništvu s božanstvom dobio mogućnost da bude jedno s Bogom.
Da bi porušio prepreku koju je Sotona podignuo između Boga i čovjeka, Krist je prinio punu i potpunu žrtvu, otkrivajući besprimjerno samoodricanje. Otkrio je svijetu nevjerojatan prizor Boga u ljudskom tijelu koji se žrtvuje za spasenje palog čovjeka. Kakve li predivne ljubavi! Dok o njoj razmišljam, plačem zbog toga što mislim da su mnogi od onih koji tvrde da vjeruju u istinu zbog sebičnosti otvrdnuli. …
Čudim se što oni koji se nazivaju kršćanima ne shvaćaju božanska sredstva; što jasnije ne sagledavaju križ kao prenositelja oprosta i pomilovanja, način da se sebično čovjekovo srce dovede u neposredan dodir sa Svetim Duhom kako bi se Kristovo bogatstvo moglo izliti u ljudski um, ljudsko biće bilo ukrašeno vrlinama Duha, a Krist predstavljen onima koji Ga ne poznaju. (MS 91, 26. lipnja 1902.)