“Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine.” (Ivan 14,16.17)
Prije nego što je sebe prinio kao žrtvu, Krist je želio svojim sljedbenicima podariti najvažniji i najpotpuniji dar, dar koji će im približiti neiscrpne izvore milosti. “Ja ću moliti Oca”, rekao je On, “i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama. Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.” (Ivan 14,16-18)
Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog početka djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist bio na Zemlji, učenici nisu željeli nikakvog drugog pomoćnika. Tek kad budu bez Njega, osjetit će potrebu za Duhom i tada će On doći.
Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obličju, pa je i od tog obličja neovisan. Budući da je nosio ljudsku narav, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga je za njih bilo bolje da ode k Ocu i pošalje Duha da bude Njegov nasljednik na Zemlji. Tada nitko neće imati nikakvu prednost koju mu donosi prebivalište ili osobni dodir s Kristom. Posredovanjem Duha svi će moći pristupiti Spasitelju. U ovom smislu On će im biti bliži nego da se nije uznio na Nebo. (Isusov život, str. 555)
Obećanje je upućeno nama danas koliko i učenicima. … Neka zato svaki vjernik Crkve savije svoja koljena pred Bogom, i neka se ozbiljno moli za izlijevanje Duha. Neka traži: “Gospodine, uvećaj moju vjeru! Pomozi mi da razumijem Tvoju Riječ, jer Tvoja Riječ donosi svjetlo. Osvježi me svojom prisutnošću. Ispuni moje srce svojim Duhom!” (RH, 10. lipnja 1902.)
U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama, kad su izgledi mračni a budućnost neizvjesna, kad se osjećamo bespomoćni i osamljeni, Utješitelj će biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. (Isusov život, str. 555,556)