““Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.”“ (Matej 5,14.15)
““Vi ste svjetlo svijetu!”“ — rekao je Isus svojim učenicima. I kao što sunce ide svojim putem preko neba, rastjerujući sjenke noći i ispunjavajući svijet sjajem, tako i Kristovi sljedbenici moraju učiniti da njihovo svjetlo svijetli i rastjeruje moralnu tamu svijeta koji je ogrezao u grijehu. Međutim, oni nemaju svoje svjetlo; oni prema svijetu odražavaju nebesko svjetlo.
““Ne može se grad sakriti kad na gori stoji!”“ Naše su misli i namjere tajni izvori naših postupaka i tako određuju naš karakter. Namjera koja se oblikuje u srcu ne mora biti izražena riječima ili djelima da bi postala grešna i navukla prokletstvo na dušu. Svaka misao, osjećaj, sklonost, iako nevidljiva za ljude, vidljiva je Božjem oku. Međutim, tek kada zlo koje se ukorijenilo u srcu donese svoj plod bezakonom riječju ili djelom, čovjek može ocijeniti karakter svog bližnjeg.
Kršćanin je Kristov predstavnik. On treba prikazati svijetu preobražavajuću moć božanske milosti. On je živa poslanica Božje istine koju znaju i čitaju svi ljudi. Krist je dao pravilo po kojem se može odrediti tko je Njegov pravi sljedbenik: ““Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.”“ (Matej 7,16)
Pobožan život kršćanina i njegovi posvećeni razgovori svakidašnje su svjedočanstvo protiv grijeha i grešnika. Ali on treba predstavljati Krista, a ne sebe. Krist je veliki lijek od grijeha. Naš suosjećajni Otkupitelj osigurao nam je pomoć koja nam je potrebna. On uračunava svoju pravednost svakom iskrenom pokajniku i u njegovom srcu rasplamsava takvu božansku ljubav kakvu može rasplamsati samo milosrdni Otkupitelj. Proslavimo i mi, koji govorimo da smo Njegovi svjedoci na Zemlji, predstavnici Njegovih nebeskih dvorova, Onoga koga predstavljamo tako što ćemo biti vjerni ukazanom povjerenju i djelovati kao nositelji svjetla svijetu.
Svi koji na kraju ovdje osiguraju vječni život, pokazat će gorljivost i odanost Božjoj službi. Oni neće napustiti svoje odgovorno mjesto kada se približe nevolje, teškoće ili ukor. Oni će biti marljivi proučavatelji Pisma i slijedit će svjetlo koje je obasjalo njihov životni put. Kada čuju za neki jasan, biblijski zahtjev, neće se zaustavljati i pitati: Što će reći moji prijatelji ako stanem na stranu Božjeg naroda? Znajući svoju dužnost, oni će je slijediti neustrašivo i od srca.
Isus kaže o takvim svojim iskrenim sljedbenicima da se ne stidi nazvati ih svojom braćom. Sve prividne gubitke radi Krista oni će smatrati beskrajnim dobitkom. (ST, 25. ožujka 1886.)