Kršćanin je propovijed u živome tijelu

13. 07. 2011.

Božja riječ ne objavljuje samo uzvišena načela istine i dužnosti koja trebaju usmjeravati naš život, već za naše ohrabrenje iznosi prošlost mnogih koji su primjenjivali ta načela.

Ljudi slični nama borili su se s kušnjama i pobjeđivali u sili Svemogućeg Pomoćnika. Izloženi većini teškoćama nego onima s kojima se mi suočavamo, ljudi su bili vjerni dužnosti i Bogu.

Osim jednog savršenog Uzora, na svetim stranicama nije opisan nijedan karakter koji bi bio toliko dostojan oponašanja kao karakter proroka Daniela. Izložen u mladosti svim kušnjama kraljevog dvora, postao je čovjek nepokolebljivog poštenja i vatrene odanosti Bogu. Bio je izložen okrutnim kušnjama Sotone, ali se njegov karakter nije pokolebao niti je promijenio njegov smjer. Ostao je čvrst tamo gdje bi mnogi pali; bio je odan istini tamo gdje bi je mnogi odbacili; bio je snažan tamo gdje bi mnogi bili slabi. Daniel je bio dostojanstveni libanonski cedar. Gospodnji anđeo obratio se ovom vjernom proroku riječima: “Miljenice, tvoja je molitva uslišena.” O kada bi vjera, poštenje i odanost proroka Daniela danas živjeli u srcima Božjeg naroda! Nikada te plemenite osobine nisu svijetu bile potrebnije nego danas. Nikad nije bilo veće potrebe za ljudima koji će čvrsto i neustrašivo ustati za Boga i pravdu.

U izvještajima o onima koji su radili i stradali za Isusovo ime nema nijednog imena koje blista većim i čistijim svjetlom ili blistavijim sjajem od imena Pavla, apostola neznabožaca. Isusova ljubav, koja je blistala u njegovom srcu, činila je da zaboravlja na sebe, da se odriče sebe. On je vidio uskrslog Krista i Spasiteljev lik se utisnuo u njegovu dušu i sjao u njegovom životu.

Vjerom, hrabrošću i čvrstinom, osobinama koje nisu uzmicale pred opasnostima niti se zaustavljale pred preprekama, on se probijao iz zemlje u zemlju da proširi znanje o križu. Kad je izišao na sud pred Nerona, zaboravljen od svoje braće, u prvi mah ga je obuzela malodušnost.

A onda se ohrabrio kad je uzdigao pogled prema Izvoru snage. Premda je izostala ljudska pomoć, on će reći: “Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio.” On je svoju ruku stavio u Isusovu i neustrašivo išao ususret mučeničkoj smrti.

Rod Duha
 Takvih je plemenitih karaktera bilo i bit će. Nitko ih ne može sakriti, niti ih treba pogrešno tumačiti. Oni su živa poslanica koju poznaju i čitaju svi ljudi. Ljepota prave pobožnosti koja je zračila iz života ovih izabranika privukla je druge koji su ih poželjeli oponašati. Svi koji nastoje postići biblijsko mjerilo potaknut će druge da se i oni trude ostvariti veća dostignuća. Onaj koga Bog uči, nadahnut će druge usrdnim, djelotvornim nastojanjima na čast Kristu i neumrlom ljubavlju za duše. U drugome će se jasno očitovati Kristu slična krotkost i blagost duha. Drugi će opet na mnoge utjecati žarkom ljubavlju, bratskom ljubaznošću i kršćanskom učtivošću. A drugi će opet pokazati takvu poniznost i slomljenost srca da će ohole i tvrdoglave navesti na samoponiženje.

Objavljuju li na isti način i oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici načela svoje vjere? Gdje su duboka, živa, sveta iskustva kojih se Božji ljudi trebaju sjećati? Zar se snizilo mjerilo kršćanstva?… Ne; mjerilo ostaje upravo tamo gdje ga je Gospodin postavio. Sveti ljudi iz prošlih vremena morali su se odreći svega radi Krista, njegovati Njegov duh, slijediti Njegov primjer. Ništa manje od toga Bog neće ni sada prihvatiti.

Kršćanin će početi i završiti dan s Bogom. Njegove riječi neće biti lakoumne i površne. On se neće baviti besmislenim šalama ili zlobnim ogovaranjem. Njegovim srcem vlada Božji mir. Sila božanske milosti jača svaku plemenitu namjeru, omekšava svaku grubu karakternu crtu. U njegovom životu i karakteru vidljivo je čvrsto, nepokolebljivo načelo koje svjetovnost ne usuđuje dirati. Takve ljude svijet prepoznaje kao Kristove sljedbenike. Oni su učili od Njega. Sunce pravednosti sja u srce i osvjetljava lice. Svaka se sposobnost jača i razvija pod utjecajem božanske milosti. Takvi kršćani imaju iskustvo koje mnogo vrijedi….

Mi imamo veliko svjetlo i mnoge prednosti. Hoćemo li okrenuti leđa svim ovim blagoslovima i žrtvovati poseban, sveti karakter koji nas treba obilježavati kao Božju djecu?

Krist u vama
Danas je popularno obličje pobožnosti, čak i u svijetu. Tvrdnja da smo kršćani ne košta mnogo. Ali oni koji slijede Isusa moraju ići istim putem samoodricanja i nošenja križa kojim je koračao Učitelj. Možda ih svijet ne cijeni, ali ih Bog cijeni. …

Svatko tko na kraju uđe u Božje kraljevstvo, proći će ispit. Jasno će se vidjeti želimo li znati i vršiti Božju volju ili želimo ugoditi samo sebi. Kad smo pozvani da se radi Krista svega odreknemo, tko će položiti taj ispit? …

Božjem su djelu danas potrebni ljudi… vjerni Bogu i zainteresirani za Njegovo djelo. Moja braćo i sestre u istini, znam opasnosti koje vas okružuju. Istražujte Pisma, ispitajte vlastito srce, razmišljajte, molite se dok ne postanete svjesni i jasno osvjedočeni o svojem pravom stanju, dok ne vidite koja vam opasnost prijeti. Ne mirujte dok vam ne bude potpuno jasno da vas je preobrazio Kristov Duh, dok ne budete imali jasni dokaz da ste nanovo rođeni. Ne mirujte dok ne znate da Krist prebiva u vama.

Ellen G. White
(The Advent Review and Sabbath Herald, 7. studenoga 1882.)