Kršćanski život nije uvijek idiličan

“A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.” (Izlazak 17,6)
Iako put može biti težak, mi moramo pokazati apsolutno povjerenje u Gospodnje vodstvo. Iskustvo sinova Izraelovih na putovanju kroz pustinju nama je pouka u vezi s tim. “Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu je bilo vode da narod pije.” (Izlazak 17,1) … Prema izričitoj zapovijedi Onoga koji je bio sakriven u stupu od oblaka i vodio ih, utaborili su se na tom mjestu. Zapovjedniku nebeske vojske bilo je poznato da u Refdimu nema vode, a ipak je doveo tu svoj narod da bi ispitao njihovu vjeru. Ali kako su se slabo oni pokazali kao narod na koji bi se On mogao osloniti. Stalno iznova Bog se otkrivao svojem izabranom narodu. Pobio je prvorođence u svim egipatskim obiteljima da bi ih oslobodio, i uzdignutom mišicom izveo ih iz zemlje ropstva. Hranio ih je anđeoskom hranom i zavjetovao se da će ih uvesti u Obećanu Zemlju. Ali sada, kad su naišli na prepreku, pobunili su se, pokazali nepovjerenje prema Bogu i žalili se da je Mojsije njih i njihovu djecu izveo iz Egipta samo zato da bi pomrli od žeđi u pustinji. Svojim gunđanjem i nedostatkom povjerenja uvrijedili su Boga i zauzeli stav koji im je onemogućio da u pravom svjetlu sagledaju Njegovu milost. I danas mnogi misle da će, kad započnu svoj kršćanski život, biti pošteđeni svake oskudice i teškoće. Međutim, svi koji uzmu svoj križ da bi slijedili Krista, doći će do Refidima u svojem iskustvu. Život ne čine samo zeleni pašnjaci i okrepljujući izvori. I mi možemo doživjeti razočaranje, pasti u oskudicu ili se, stjecajem okolnosti, naći u teškom položaju. Dok budemo hodali uskim putem postupajući najbolje što znamo, na nas će dolaziti teške kušnje. U takvim trenucima možemo pomisliti da nam se to događa zato što smo se u svojoj mudrosti udaljili od Boga. Mučeni savješću, možemo zaključiti da sigurno ne bismo toliko patili da smo hodali s Bogom. … Ali Gospodin je od davnina vodio svoj narod u Refidim, pa će možda i nas povesti tamo kako bi provjerio koliko smo Mu vjerni i privrženi. U svojoj milosti prema nama, Gospodin nas ne postavlja uvijek tamo gdje je najlakše, jer kad bi to činio, mi bismo u svojoj samodovoljnosti zaboravili da je On naš pomoćnik u vrijeme potrebe. (Letter 24, 1896.)