““Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.”“ (1. Ivanova 4,7)
S kršćanskog stajališta, ljubav je sila. Intelektualne i duhovne snage obuhvaćene su tim načelom. Čista ljubav ima sposobnost da čini dobro, i ne može činiti ništa drugo osim dobra. Ona sprečava neslogu i bijedu i donosi najistinskiju sreću. Bogatstvo često širi utjecaj koji kvari i uništava; ljudska sila je dovoljno snažna da ranjava, ali istina i dobrota su osobine čiste ljubavi. (4T, 138)
Ništa ne može unesrećiti čovjeka koji ima mir s Bogom i svojim bližnjima. Zavist neće postojati u njegovom srcu, zla sumnjičenja neće naći mjesta, mržnja ne može opstati. Srce koje je u skladu s Bogom uzdiže se iznad neprilika i nevolja ovog života. (5T, 488)
Ono što Sotona usađuje u srce — zavist, ljubomoru, zla sumnjičenja, ružne riječi, nestrpljenje, predrasude, sebičnost, lakomost, taštinu — mora se iskorijeniti. Ako se tim zlim osobinama dopusti da ostanu u srcu, donijet će rod kojim će mnogi biti okaljani. O, koliki njeguju otrovne biljke koje uništavaju dragocjene plodove ljubavi i kaljaju dušu. (Signs, 20. lipnja 1911.)
Samo ljubav koja teče iz Kristovog srca može iscijeliti. Jedino onaj u kome ova ljubav teče, kao sok u drvetu ili krv u tijelu, može obnoviti ranjenu dušu.
Djela ljubavi imaju divnu moć jer su božanska. Kad bismo shvatili pouku da ““odgovor blag utišava gnjev”“, da ““ljubav dugo trpi i milokrvna je”“, da dobrota ““pokriva mnoštvo grijeha”“ (Izreke 15,1; 1. Korinćanima 13,4; 1. Petrova 4,8) — kakvu bi iscjeliteljsku silu dobio naš život! Kako bi život bio preobražen, a Zemlja postala slična Nebu koje bi se već sada vidjelo i osjetilo! (Odgoj, str. 101,102)