Ljubav prema Bogu donosi nam sigurnost

“Nek’ se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek’ i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.” (Psalam 27,3)
Svi bi trebali znati da vi ne pripadate sebi, već Onome koji vas je otkupio po beskonačnoj cijeni, i da niste samo spremni, već i odlučni u namjeri da u svojem tijelu i duhu proslavite ono što je Božje (vidi 1. Korinćanima 6,20). Neka vas ljubav tako velikih razmjera navede da priznate Krista ne samo ustima, već i životom, i da donosite plod na slavu Bogu. Mi prelazimo preko neprijateljskog teritorija. Neprijatelji vrebaju sa svih strana ne bi li omeli naše napredovanje. Oni mrze Boga i sve koji Ga slijede i nose Njegovo ime. Ali naši neprijatelji su i Gospodnji neprijatelji i, premda su jaki i vješti, Poglavar našeg spasenja koji nas vodi, ipak ih može pobijediti. Kao što sunce rastjeruje oblake, tako će i Sunce Pravednosti ukloniti prepreke u našem napredovanju. Hrabrimo svoju dušu razmišljajući o neviđenim stvarima koje će nas krijepiti na našem putu. Doista možemo reći: “Tvoja prisutnost je naša sigurnost, naše blago, naša slava, naša radost.” … Molimo li se da Krist ide tamo kamo i mi idemo i da boravi tamo gdje mi boravimo? Ako mi možemo živjeti bez Krista na ovom svijetu, On će živjeti bez nas na onom boljem. Ali ako prionemo uz Njega živom vjerom govoreći kao Jakov: “Neću te pustiti”, ako preklinjemo: “Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene” (Psalam 51,13), onda se i na nas odnosi obećanje: “Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!” (Hebrejima 13,5) Ne možemo si dopustiti da zanemarimo veliko spasenje koje nam je ponuđeno pod tako povoljnim uvjetima. Znanje o zahtjevima našeg Boga Oca sačuvat će nas da Ga ne uvrijedimo. To će nas navesti da Mu želimo udovoljiti. Kao Njegova djeca, mi moramo hoditi u svjetlu, živjeti dostojno Boga koji nas je pozvao u slavu i svoje besmrtno kraljevstvo. Čitali smo priču o plemenitom kraljeviću koji je sliku svojeg oca nosio uvijek blizu srca, i u presudnim trenucima, kada je postojala opasnost da zaboravi na njega, on bi vadio sliku, pogledao bi je i rekao: “Ne dopusti mi da učinim išta što je nedostojno tako izuzetnog oca.” Bog ima očekivanja od nas kršćana koja mi nikad, ni na trenutak, ne bismo smjeli izgubiti iz vida. … Božji narod se uspoređuje s krunom, s dijademom. Sotona bi se rado dokopao tog Gospodnjeg blaga, ali Bog ga je osigurao tako da ga on ne može dobiti. … Mi smo sigurni, savršeno sigurni od neprijateljevog lukavstva sve dok imamo nepokolebljivo povjerenje u Boga. (Letter 8, 1873.)