“A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (Galaćanima 6,14)
Posvećeni glasnici, koji su u prvim danima kršćanstva nosili 17 Radosnu vijest spasenja svijetu koji je propadao, nisu dopuštali nijednoj pomisli o samouzdizanju da pomrači njihovo predstavljanje Krista i to raspetoga. Nisu čeznuli ni za autoritetom ni za vlašću. Skrivajući sebe u Kristu, uzdizali su veliki plan spasenja i život Krista, Začetnika i Dovršitelja našeg spasenja. Krist, isti jučer, danas i zauvijek, bio je središte njihovog propovijedanja.
Kada bi oni koji danas propovijedaju Božju riječ, visoko, mnogo više, uzdizali Kristov križ, njihova služba bila bi mnogo uspješnija. Kada bi grešnici bili pozvani da samo jednom ozbiljno pogledaju na križ, kada bi u punoj mjeri sagledali raspetog Spasitelja, shvatili bi dubinu Božjeg milosrđa i svu grešnost grijeha. Kristova smrt dokazala je veliku Božju ljubav prema čovjeku. Ona je zalog našeg spasenja. Ukloniti križ od kršćanina isto je kao ukloniti Sunce s neba. Križ nas približava Bogu, miri nas s Njim. Ispunjen sažaljenjem i samilošću, pun očinske ljubavi, Gospodin gleda na patnje koje je Njegov Sin pretrpio da bi spasio ljudski rod od vječne smrti i prihvaća nas u Ljubljenome.
Bez križa čovjek ne bi mogao imati zajednicu s Ocem. O njemu ovisi sva naša nada. Od njega zrači svjetlo Spasiteljeve ljubavi, i kad grešnik u podnožju križa pogleda u Onoga koji je umro da bi ga spasio, on se može radovati neiskazanom radošću jer su mu grijesi oprošteni. Kad je kleknuo pred križem, dosegnuo je najviše mjesto koje čovjek može dosegnuti.
Zahvaljujući križu, učimo da nas nebeski Otac ljubi beskonačnom ljubavlju. Trebamo li se čuditi što je Pavao uskliknuo: “Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista!” (Galaćanima 6,14 — DF) (Djela apostolska, str. 132)
Za razmišljanje: Ako sva moja nada ovisi o onome što je Isus učinio na križu, koliko često trebam zahvaljivati Bogu za zadivljujuću žrtvu Njegovog ljubljenog Sina? Koliko često klečim pred vrhuncem svojeg postojanja — u podnožju Isusovog križa?