Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Luka 14”.
1 I dogodi se da je u subotu došao u kuću jednog od farizejskih prvaka jesti kruh, a oni bijahu vrebali na nj. 2 I gle, bijaše pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. 3 I Isus, odgovorivši, reče zakonoznancima i farizejima govoreći: »Je li subotom dopušteno ozdravljati?« 4 A oni utihnuše. On ga uhvati i iscijeli, te ga otpusti. 5 I odgovorivši im, reče: »Komu bi od vas magarac ili vol upao u zdenac a da ga odmah, u subotnji dan, ne izvuče?« 6 I ne mogoše mu na to odgovoriti. 7 A uzvanicima, promatrajući kako izabiru prva mjesta, kaza prispodobu govoreći im: 8 »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedni na prvo mjesto, da ne bi bio pozvan koji časniji od tebe 9 te ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega pa ti rekne: ‘Podaj ovomu mjesto.’ I tada bi sa stidom morao zauzeti posljednje mjesto. 10 Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto, tako da ti onaj koji te pozvao, kad dođe, rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred sustolnicima tvojim. 11 Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« 12 A i onomu koji ga pozva govoraše: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne zovi prijatelje svoje ni braću svoju ni rodbinu svoju ni bogate susjede, da i oni tebe ne pozovu zauzvrat pa ti to bude naknada. 13 Nego kad priređuješ gozbu, zovi siromašne, kljaste, hrome, slijepe. 14 I blažen ćeš biti jer ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se naime o uskrsnuću pravednih.« 15 A kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: »Blažen onaj koji bude jeo kruh u kraljevstvu Božjem!« 16 A on mu reče: »Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge. 17 I posla svoga slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Sve je već pripravljeno!’ 18 I svi se, kao jedan, počeše ispričavati. Prvi mu reče: ‘Kupio sam njivu pa moram otići i pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ 19 I drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem iskušati ih. Molim te, ispričaj me.’ 20 I treći reče: ‘Ženom sam se oženio i zbog toga ne mogu doći.’ 21 Onaj sluga dođe pa izvijesti o tome svoga gospodara. Tada se kuće gospodar razgnjevi te reče sluzi svojemu: ‘Izađi brzo na ulice i prolaze gradske pa dovedi ovamo siromašne i kljaste i hrome i slijepe!’ 22 I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio i još ima mjesta.’ 23 I gospodar reče sluzi: ‘Izađi na putove i među plotove i natjeraj ljude da dođu da mi se napuni kuća.’ 24 Jer kažem vam: nijedan od onih ljudi koji su pozvani neće okusiti moje večere.« 25 A k njemu se sleglo veliko mnoštvo. I okrenuvši se, reče im: 26 »Dolazi li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku i ženu i djecu i braću i sestre, pa čak i svoj život, ne može biti moj učenik! 27 I tko ne nosi križa svojega i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! 28 Jer tko od vas, kad hoće sagraditi toranj, najprije ne sjedne i ne proračuna trošak — ima li čime dovršiti? 29 Da mu se ne bi, kad već postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji to vide 30 govoreći: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ 31 Ili koji kralj, kad polazi da se zarati s drugim kraljem, najprije ne sjedne i svjetuje se je li uzmožan s deset tisuća presresti onoga koji dolazi na nj s dvadeset tisuća? 32 Ako nije, dok je onaj još daleko, pošalje poslanstvo i pita za uvjete mira.33 Tako dakle nijedan od vas koji se ne odriče svega svojega imetka ne može biti moj učenik. 34 Dobra je sol. No ako sol izgubi okus, čime će se ona začiniti? 35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnoj. Van se ona baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«