Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Luka 18".

1 A govoraše im i prispodobu kako valja svagda moliti i ne posustati, 2 govoreći: »U nekom gradu bijaše neki sudac — Boga se nije bojao i na čovjeka se nije obazirao. 3 A bijaše u onom gradu neka udovica. I dolazila je k njemu govoreći: ‘Obrani me od protivnika mojega!’ 4 I ne htjede za neko vrijeme. No nakon toga reče u sebi: ‘Ako se Boga i ne bojim i na čovjeka ne obazirem, 5 ipak, jer mi ta udovica dodijava, obranit ću je da mi ne dolazi beskrajno dosađivati.’« 6 A Gospodin reče: »Čujte što govori nepravedni sudac! 7 A neće li Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu ako je i odužio s njihovom stvari? 8 Kažem vam, obranit će ih brzo. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« 9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravednici, a druge prezirali, reče i ovu prispodobu: 10 »Dva čovjeka uzađoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, a drugi carinik. 11 Farizej stade te je ovako molio u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili kao i taj carinik. 12 Postim dvaput tjedno, dajem desetinu od svega što steknem.’ 13 A carinik, stojeći izdaleka, ne htijaše ni oči k nebu podignuti, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milosrdan budi meni grješniku!’ 14 Kažem vam, ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« 15 A donosili su mu i dojenčad da ih se dotakne. No kad učenici to vidješe, prekoriše ih. 16 A Isus, dozvavši ih, reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni, i ne branite im — jer takvih je kraljevstvo Božje. 17 Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, neće ući u nj.«18 I upita ga neki glavar govoreći: »Učitelju dobri, što da učinim kako bih baštinio život vječni?« 19 A Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim Jednoga — Boga. 20 Zapovijedi znaš: Ne počini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! Poštuj oca svojega i majku svoju!« 21 A on reče: »Sve sam to držao od mladosti svoje.« 22 A Isus mu, čuvši to, reče: »Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima — i imat ćeš blago na nebu; pa dođi i slijedi me.« 23 A kad on to ču, ražalosti se jer bijaše silno bogat. 24 A Isus, vidjevši ga kako se ražalostio, reče: »Kako će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje! 25 Ta lakše je devi kroz iglenu ušicu proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.« 26 A oni koji su to čuli rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?« 27 A on reče: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.« 28 A Petar reče: »Evo, mi ostavismo sve i pođosmo za tobom.« 29 A on im reče: »Zaista, kažem vam: nema nikoga tko je ostavio kuću ili roditelje ili braću ili ženu ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 30 koji ne bi primio mnogostruko već u ovome vremenu, a u svijetu koji dolazi život vječni.« 31 Tada uzme sa sobom Dvanaestoricu te im reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i dovršit će se sve što je pisano po prorocima o Sinu Čovječjemu. 32 Bit će naime predan poganima, i bit će izrugan i zlostavljan i popljuvan. 33 Izbičevat će ga i ubiti. I treći će dan uskrsnuti.« 34 A oni ništa od toga ne razumješe. I ta besjeda bijaše sakrivena od njih te ne shvaćahu što se govorilo. 35 A dogodi se, kad se približavao Jerihonu, da je neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36 I čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37 I dojave mu da prolazi Isus Nazarećanin. 38 I zavapi govoreći: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« 39 A oni koji su predvodili korili ga da umukne, no on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« 40 A Isus, zaustavivši se, zapovjedi da ga dovedu k njemu. I kad se približi, upita ga 41 govoreći: »Što hoćeš da ti učinim?« A on reče: »Gospodine, da progledam!« 42 I reče mu Isus: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila!« 43 I odmah progleda te ga je slijedio slaveći Boga. I sav puk, vidjevši to, dade hvalu Bogu.