Majka robinja

“Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.” (Izreke 22,6)
“Jokabeda je bila žena i robinja. Njezin dio u životu je bio skroman, a teret težak. Ali nijedna druga žena, osim Marije iz Nazareta, nije svijetu donijela veći blagoslov. Znajući da se uskoro više neće moći brinuti o svojem djetetu jer će biti povjereno na čuvanje onima koji ne poznaju Boga, ona je još ozbiljnije nastojala njegovu dušu povezati s Nebom.” (Odgoj, str. 53) “Ona je nastojala usaditi u njegov um strah Božji, ljubav prema istini i pravdi te se žarko molila da bude sačuvan od pokvarenih utjecaja. Pokazala mu je ludost i grijeh idolopoklonstva, i rano ga naučila da se klanja i moli živom Bogu koji ga može čuti i pomoći mu u svakoj teškoći. Zadržala je dječaka dok je mogla, ali se obvezala da će ga dati kad navrši oko dvanaest godina. Iz svojega skromnog doma on je odveden u kraljevsku palaču, faraonovoj kćeri ‘koja ga posini’. Ipak, on nije izgubio znanje što ga je primio u djetinjstvu. Pouke što ih je naučio kod svoje majke nisu se mogle zaboraviti. One su bile štit od ponosa, nevjernosti i poroka koji su cvali u raskoši dvora. Koliko je po svojim posljedicama bio dalekosežan utjecaj te Hebrejke, žene prognanice i robinje? Cijeli budući Mojsijev život, velika zadaća koju je on obavio kao vođa Izraela, svjedoči o važnosti utjecaja kršćanske majke. Nema drugog posla koji se s njim može izjednačiti. Majka u velikoj mjeri u svojim rukama drži sudbinu svoje djece. Ona se bavi umom i karakterom u razvitku i radi ne samo za sadašnje vrijeme, već i za vječnost. Ona sije sjeme koje će izniknuti i donijeti plodove na dobro ili na zlo. Ona ne mora naslikati prekrasni lik na platnu ili ga isklesati u mramoru, već u ljudsku dušu usaditi božanski lik. … Neka svaka majka smatra da su njezini trenuci neprocjenjivi, a njezino će djelo biti ispitano u svečani dan suda.” (Patrijarsi i proroci, str. 197,198)