Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Marko 9”.
1 I govoraše im: »Zaista, kažem vam: ima nekih od ovdje nazočnih koji neće okusiti smrti dok ne vide gdje kraljevstvo Božje dolazi u sili.« 2 I nakon šest dana uze Isus Petra i Jakova i Ivana, i povede ih na goru visoku, u osamu, same; i preobrazi se pred njima. 3 I haljine njegove postadoše sjajne, veoma bijele, kao snijeg, kakve nijedan bjelitelj na zemlji ne može izbijeliti. 4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5 A Petar, odgovorivši, reče Isusu: »Rabbi, dobro nam je ovdje biti. Pa načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« 6 Nije naime znao što bi rekao jer bijahu prestrašeni. 7 I pojavi se oblak i zasjeni ih. I dođe glas iz oblaka govoreći: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Njega slušajte!« 8 I odjednom, osvrnuvši se, ne vidješe više nikoga uza se osim Isusa sama. 9 A dok su oni silazili s gore, zapovjedi im da nikomu ne ispripovjede što su vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih. 10 I zadržaše tu riječ među sobom raspravljajući što to znači »uskrsnuti od mrtvih«. 11 I pitahu ga govoreći: »Zašto knjižnici govore da najprije treba doći Ilija?« 12 A on im, odgovorivši, reče: »Ilija će doista doći najprije i obnoviti sve. Pa kako je ipak pisano o Sinu Čovječjemu da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? 13 Ali kažem vam da je Ilija već došao, a oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što je o njemu i pisano.« 14 I došavši k učenicima, ugleda veliko mnoštvo oko njih, i knjižnike kako raspravljaju s njima. 15 I čim ga sve ono mnoštvo ugleda, odmah se začudi te pohrli pozdraviti ga. 16 A on upita knjižnike: »Što to raspravljate s njima?« 17 I odgovorivši, jedan iz mnoštva reče: »Učitelju, dovedoh k tebi svojega sina koji ima nijemoga duha. 18 I gdje god ga zgrabi, obara ga. I pjeni se i škripi zubima svojim i sahne. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.« 19 A on mu, odgovorivši, reče: »O naraštaju nevjerni! Dokle li ću s vama biti? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« 20 I dovedoše ga k njemu. I čim ga duh ugleda, odmah potrese dječakom. Dječak pade na zemlju te se poče valjati i pjeniti. 21 I upita Isus njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« A on reče: »Od djetinjstva! 22 I često ga baci i u vatru i u vodu da ga uništi. Nego, ako što možeš, pomozi nam, sažali se na nas!« 23 A Isus mu reče: »Ako možeš povjerovati — sve je moguće onomu koji vjeruje!« 24 Djetetov otac odmah povika pa sa suzama govoraše: »Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!« 25 A kad Isus vidje da se mnoštvo strčalo, zaprijeti nečistomu duhu govoreći mu: »Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam: izađi iz njega i više ne ulazi u nj!« 26 I povikavši, žestoko potrese njime te izađe. I dječak bijaše kao mrtav, tako da su mnogi govorili da je umro. 27 No Isus ga uhvati za ruku i podigne ga. I on ustade. 28 I kad je Isus ušao u kuću, pitahu ga nasamo njegovi učenici: »Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?« 29 I reče im: »Ta vrsta nikako ne može izaći, osim molitvom i postom.« 30 I otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. I nije htio da to itko dozna, 31 jer poučavaše svoje učenike i govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima; i oni će ga ubiti, ali će, ubijen, treći dan uskrsnuti.« 32 No oni nisu razumjeli tu besjedu, a bojahu ga se pitati. 33 I dođe u Kapernaum. I kad je već bio u kući, pitaše ih: »Što ste putem umovali među sobom?« 34 A oni su šutjeli jer su putem među sobom raspravljali tko je najveći. 35 On sjede i dozove Dvanaestoricu pa im reče: »Ako tko hoće biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima služnik.« 36 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga te im reče: 37 »Tko god jedno od ovakve djece primi u moje ime, mene prima. I tko god mene primi, ne prima mene, nego onoga koji me posla.« 38 A Ivan mu odgovori govoreći: »Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni zloduhe, jednoga koji nas ne slijedi. I zabranismo mu jer nas ne slijedi.« 39 A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nema nikoga tko bi učinio čudo u moje ime pa ubrzo potom mogao o meni zlo progovoriti. 40 Jer tko nije protiv nas, za nas je. 41 Jer tko vas god napoji čašom vode u moje ime — zato što ste Kristovi — zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« 42 »I tko god sablazni jednog od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se oko vrata objesi mlinski kamen i da se baci u more. 43 I ako te sablažnjava ruka tvoja, odsijeci je. Bolje ti je kljastu u život ući negoli s objema rukama otići u pakao, u oganj neugasivi, 44 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. 45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je u život ući hromu negoli s objema nogama biti bačen u pakao, u oganj neugasivi, 46 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. 47 I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje negoli s oba oka biti bačen u pakao ognjeni, 48 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. 49 Jer svatko će biti ognjem zasoljen i svaka će se žrtva solju zasoliti. 50 Dobra je sol. No ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!«