Mi smo Kristovi vojnici

“Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.” (Rimljanima 8,18)
Nitko tko se pridruži vojsci u vrijeme rata ne misli da ga tu očekuju ugodni trenuci, mir, ugađanje sebi i osobna dobit. Svatko je svjestan da, dokle god rat traje, može očekivati teškoće i odricanja, grubu, jednostavnu hranu, a često i oskudnu odjeću, duge iscrpljujuće marševe danju, vrelinu sunca ljeti, taborovanje na otvorenom noću, izloženost kiši, pljuskovima, mrazu, riskiranje zdravlja, pa i samog života dok se nalazi neprijatelju na meti. Kršćanski život uspoređuje se sa životom vojnika i ne treba podilaziti ljudima obećanjima o miru i ugađanju sebi. Zamisao da će kršćanski vojnici biti pošteđeni sukoba, da neće doživljavati teškoće i kušnje, da će uživati u svim ovozemaljskim udobnostima, pa čak i luksuzu, zapravo je smiješna. Kršćanski život je bitka i kretanje koje zahtijeva izdržljivost. Mora se obaviti težak posao. Kušnje kršćanskog života često se pokažu pogubnim po vjeru onih koji se Kristovoj vojsci pridružuju s pogrešnim zamislima o miru i udobnosti. Bog ne nudi nikakvu nagradu onima kojima se čitav život na ovom svijetu sastoji u zadovoljstvima i ugađanju sebi. … Od onih koji služe pod krvlju poprskanom zastavom Kneza Emanuela očekuje se da obave težak posao koji će do krajnosti iscrpiti svu snagu koju im je Bog dao. Oni će morati proći kroz bolne kušnje radi Krista. Doživjet će sukobe koji paraju dušu, ali ako su odani vojnici, reći će zajedno s Pavlom: “Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu.” (2. Korinćanima 4,17) Vojska će biti demoralizirana ako ne nauči slušati naredbe svojeg zapovjednika. Svaki vojnik mora djelovati u suglasnosti s ostalima. U jedinstvu je snaga. Bez jedinstva svaki napor je uzaludan. Kakve god sposobnosti kao pojedinci posjedovali, oni ne mogu biti sigurni, pouzdani vojnici ako uzimaju sebi za pravo da postupaju neovisno o svojim drugovima. Takvo neovisno djelovanje ne može se provoditi u službi Kristu. … Oni koji više vole raditi sami, nisu dobri vojnici. Oni imaju neku karakternu manu koja se mora ispraviti. Možda misle da su savjesni, ali oni ne rade Kristov posao i ne mogu ponuditi korisnu službu. Njihovo će ponašanje dovoditi do podjela, dok je Kristova molitva bila da Njegovi učenici budu jedno kao što je On bio jedno sa svojim Ocem (vidi Ivan 17,21-23). (Letter 62, 1886.)