Mjerilo karaktera

21. 04. 2018.

“Ljubav je strpljiva, dobrostiva je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne hvasta, ne uzoholjuje se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne uzima za zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.” (1. Korinćanima 13,4-7 — Varaždinska Biblija)
Preko svojeg apostola kojeg je nadahnuo, Krist nam je pokazao primjer karaktera koji je prožet Kristovom ljubavlju. Mi trebamo nositi Kristove oznake, trebamo ličiti na Njega. Ovaj nam je primjer dan da bismo znali mogućnosti, visine koje možemo dosegnuti u Kristu. Mjerilo koje On postavlja jest savršenstvo u Njemu i zahvaljujući Njegovim zaslugama, mi ga možemo dostići. To nam ne uspijeva zato što se zadovoljavamo zemaljskim stvarima, a ne gledamo na nebeske. Gledanjem u Krista mijenjamo se iz slave u slavu. Oko koje gleda obične stvari treba se obnoviti. … Nijedan čovjek dosad nije uspio dostići Božju narav ili karakter Njegovog Sina. Mi moramo steći znanje o Bogu u životnom iskustvu. (Letter 102, 1899.) Ovaj je život vrijeme kušnje. Stavljeni smo pod Božju stegu i upravu da bismo oblikovali karakter i stekli navike za uzvišeniji život. … Mi ćemo biti podvrgnuti teškim kušnjama, protivljenju, gubicima i nevoljama, ali znamo da je Isus prošao sve to. Ova iskustva nama su dragocjena; prednosti nisu ni u kojem slučaju vezane za ovaj kratki život; one se protežu u vječnost. … Sve događaje u ovom životu u kojima moramo odigrati ulogu treba pozorno proučiti jer su oni dio naše poduke. Mi trebamo ugraditi čvrste grede u zgradu našeg karaktera jer radimo i za ovaj i za vječni život. I dok se približavamo svršetku povijesti ove Zemlje, sve brže i brže napredujemo u kršćanskom rastu, ili isto tako sigurno nazadujemo. … Milost i istina susrele su se u Kristu, pravednost mir su se zagrlili. Kada gledate na Njegovo prijestolje izlazeći s pokajanjem, hvalom i zahvalnošću pred Boga, usavršavate svoj kršćanski karakter i predstavljate svijetu Krista. Vi prebivate u Kristu i Krist prebiva u vama. (Letter 1f, 1890.)