“Jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!” (Psalam 71,5)
Ima među nama mnogo mladih ljudi koji poznaju našu vjeru, ali čije srce nikada nije bilo ganuto silom božanske milosti. Kako mi, koji tvrdimo da služimo Bogu, možemo dopustiti da prolazi dan za danom, tjedan za tjednom, a da se ne zainteresiramo za njihovo stanje? Kada bi pomrli u svojim grijesima, neopomenuti, njihova krv bila bi zahtijevana iz ruke stražara koji im nisu uputili opomenu.
Zašto se rad za mlade u okviru naših granica ne bi smatrao misionarskim radom najviše vrste? On zahtijeva najdelikatniju taktičnost, najpažljiviju obzirnost, najiskrenije molitve za nebesku mudrost. Mladi su cilj Sotoninih posebnih napada; ali ljubaznošću, uslužnošću i suosjećanjem koji potječu iz srca ispunjenog ljubavlju prema Isusu, zadobit ćemo njihovo povjerenje i izbaviti ih iz mnogih neprijateljevih zamki.
Mladima je potrebna više nego slučajna pozornost, više nego samo povremena riječ ohrabrenja. Za njih se mora učiniti brižljiv, ozbiljan i temeljit napor. … Često oni pokraj kojih ravnodušno prolazimo, zato što ih ocjenjujemo po vanjskom izgledu, najbolji su materijal za radnika pa će se isplatiti sav trud koji je u njih uložen. (GW 207,208)
Adventistički roditelji moraju biti potpunije svjesni svoje odgovornosti koju imaju kao graditelji karaktera. Bog im je dao prednost da osnaže Njegovo djelo time što će uporno raditi na posvećenju svoje djece koja trebaju raditi za Boga. On želi da se iz naših domova prikupi velika skupina mladih koji će, potaknuti pobožnim utjecajem svoga doma, predati svoje srce Bogu i za Njega obaviti najbolju službu u svojem životu. Usmjereni i naučeni dobrim poukama u domu, utjecajem jutarnjeg i večernjeg bogoslužja, dosljednim primjerom roditelja koji ljube Boga i koji Ga se boje, oni su se naučili pokoravati Bogu kao svojem Učitelju i spremni su Mu pružiti prihvatljivu službu kao Njegovi vjerni sinovi i kćeri. Takva je mladež spremna pokazati svijetu silu i milost Isusa Krista. (CT 131)