„Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“ (Postanak 2,17)
Gospodin je znao da Adam i Eva ne mogu biti sretni bez rada pa im je zato dao ugodno zanimanje da obrađuju vrt. I dok su njegovali lijepo i korisno bilje oko sebe, mogli su promatrati Božju dobrotu i slavu u Njegovim djelima stvaranja. Adam i Eva imali su teme za razmišljanje u Božjim djelima u Edenu, koji je bio Nebo u umanjenom obliku. Bog ih nije oblikovao samo zato da razmišljaju o Njegovom slavnom djelu; dao im je ruke za rad, ali i um i srce za razmišljanje. Kad bi se sreća Njegovih stvorenja sastojala u tome da ništa ne rade, Stvoritelj im ne bi odredio djelo koje im je povjerio. Adam i Eva trebali su naći sreću u radu isto onoliko koliko i u razmišljanju. Mogli su razmišljati o tome da su stvoreni po Božjem obličju kako bi bili jedno s Njime u pravednosti i svetosti. Njihov se um trebao stalno usavršavati, širiti, oplemenjivati i uzdizati; Bog je bio njihov učitelj, a anđeli njihovi pratitelji.
Gospodin je stavio Adama i Evu na ispit kako bi mogli oblikovati svoj karakter čvrste neporočnosti za svoju osobnu sreću i na slavu svojega Stvoritelja. Bog je opskrbio sveti par većom snagom uma od bilo kojeg drugog živog stvorenja koje je načinio. Njihova umna snaga bila je samo nešto manja od snage anđela. Oni su se mogli upoznati s plemenitošću i slavom prirode, prepoznati karakter svojega nebeskog Oca u Njegovim stvorenim djelima. Sve na čemu bi se zaustavile njihove oči u beskraju Očevih djela, načinjenih podašnom rukom, svjedočilo je o Njegovoj ljubavi i beskrajnoj sili. …
Prva velika moralna pouka koju su dobili Adam i Eva bila je pouka o samoodricanju. Uzde upravljanja sobom bile su stavljene u njihove ruke. Prosuđivanje, razum i savjest trebali su uživati prevlast. … Adam i Eva smjeli su ubrati plod sa svakoga stabla u vrtu osim jednoga. Postojala je samo jedna jedina zabrana. Zabranjeno stablo bilo je isto tako privlačno i lijepo kao i sva ostala stabla u vrtu. Zvalo se stablo spoznaje dobra i zla, jer jedući ploda s tog stabla za koje je Bog rekao: „S njega da nisi jeo!“ mogli su steći spoznaju o grijehu, steći iskustvo s neposlušnošću. (Review and Herald, 24. veljače 1874.)