U listopadu 2016. godine u glavnom sjedištu Adventističke crkve u Silver Springu, u državi Michigan, Sjedinjene Američke Države, održana je konferencija na kojoj su se okupile vođe Božjeg djela iz cijeloga svijeta. Među ostalim, u središtu pozornosti bila je tema o obrazovanju adventista sedmog dana. Tijekom moje propovijedi “Sjetimo se Božjeg plana”, pozvao sam Michaela Hasela da nam iznese svoje viđenje adventističkog obrazovanja. — Ted N. C. Wilson, predsjednik Generalne konferencije
Prije nekoliko godina baptistički teolog i iskusni predavač Calvin Miller došao je na Southern Adventist University, gdje predajem fakultetske predmete iz područja religije. Radeći istraživanje o našoj Crkvi, bio je zadivljen našim sveučilišnim kampusom. Otkrio je da su adventisti sedmog dana dobro poznati po svojem obrazovnom sustavu. Za svega 160 godina mi smo geometrijskom progresijom izrasli u svjetski pokret koji vodi 8.200 škola, koledža i sveučilišta, školski sustav koji je drugi u svijetu, odmah iza sustava Rimokatoličke crkve. A onda nam je, dok smo sjedili za stolom i ručali, postavio pitanje: “Čemu pripisujete taj veliki rast i uspjeh?”
Jack Blanco, raniji dekan na fakultetu iz predmeta religije, dao je odgovor: “To je prilično jednostavno. Vjerujemo da će Isus uskoro doći i taj osjećaj hitnosti pokreće našu misiju i poruku.” Naša misija je pokrenuta našim razumijevanjem, poštovanjem i uvažavanjem dragocjenih istina Biblije.
Neviđeni juriš
Posljednja dva stoljeća kroz koja je Adventistička crkva rasla, protivnik nije bio besposlen. Biblija i njezin autoritet bili su suočeni s jurišom bez usporedbe, s usponom modernizma i postmodernizma u zapadnom svijetu. Od Francuske revolucije krajem osamnaestog stoljeća, nova filozofija tražila je ukidanje institucije Crkve, a time i Biblije — žive Božje riječi. Na njezino mjesto filozofi su postavili neovisan razum s duhom kriticizma i sumnje, ljudsko iskustvo s isticanjem sadašnjosti kao tumača prošlosti, i filozofski naturalizam, tvrdeći da čovječanstvo treba djelovati bez ikakvog povezivanja svojeg djelovanja s Bogom.
Godine 1844., baš kad su naši utemeljitelji iskusili veliko razočaranje, izišla je iz tiska knjiga Vestiges of the Natural History of Creation (Tragovi prirodne povijesti stvaranja), koja je ubrzo postala poznata. Objavio ju je Robert Chambers, anonimno, a u njoj je otvoreno promicao postavku o evoluciji. Te iste godine je Charles Darwin dovršio svoj osnovni rukopis knjige On the Origin of Species (Podrijetlo vrsta). Chambers i Darwin nisu ta svoja utjecajna djela napisali u vakuumu, u praznom prostoru.
Biblijski stručnjaci već su započeli rastakanje Biblije, mijenjajući vrijeme nastajanja njezinog sadržaja i osporavajući iznimnu strukturu njezine povijesti. Pojam o jedinstvenoj naravi Biblije kao djela načinjenog u povijesti se promijenio. Današnji postmoderni literarni pristup odvojio je Bibliju od povijesti i potisnuo je u interpretaciju nalik kulturi živog pijeska.
Što je više iz Biblije bilo podvrgnuto reinterpretaciji, kako bi je prilagodili novim filozofskim pretpostavkama, njezina aktualna povijest bila je dekonstruirana, a pretkazujuća proročanstva smatrana nemogućima. Iz razloga što su Bibliju počeli izučavati samo kao literaturu, znanstvenici su došli do zaključka da vjeruju kako Bog nije nadahnuo njezine pisce kroz izravnu objavu. Tako su zaključili da biblijski pisci nisu mogli predvidjeti budućnost. I povijest i proroštvo su time promijenjeni i reducirani u metaforu i idealistička tumačenja.
Proročka Riječ, koja je dala uspon Reformaciji i prepoznatljivost našoj Crkvi ostatka, danas se nanovo tumači, a adventisti ostaju jedina Crkva koja Knjigu proroka Daniela i Otkrivenje tumači iz historicističke perspektive.
Umiranje svjetla
U svojoj knjižnici imam knjigu s više od 850 stranica s naslovom The Dying of the Light (Umiranje svjetla). Ona dokumentira kako su velika sveučilišta poput Harvarda, Yalea i Princetona osnovali protestantski reformatori i kako su ta sveučilišta bila tvrđave biblijskog obrazovanja i tumačenja proročanstava koja odgovaraju stvarnoj povijesti (historicistička interpretacija). Njihovi prvi predsjednici pisali su knjige o Isusovom skorom dolasku. Ali danas su nestali svi ostaci te povijesti.
Modernizam je svojim izazovima udarao i blatio društvo i našu Crkvu protiveći se istinama koje se nalaze u Bibliji. Hoćemo li preživjeti moralno, društveno, političko i vjersko urušavanje koje nas okružuje? Kako se mi kao Crkva odupiremo tom utjecaju? Kako mi ostvarujemo buđenje i obnovu u našim školama? Naši studenti očajnički tragaju za misijom, za smislom, za značenjem u ovom slomljenom svijetu. U prošlosti je postojala rastuća nepovezanost između te misije i biblijske poruke te njezine proročke poruke koja nam je dala to značenje i misiju. Kako ćemo uliti tu kakvoću u naraštaj koji treba biti ojačan da dovrši Božje djelo?
Apostol Petar je napisao: “Žudite za nepatvorenim mlijekom Riječi… k njemu pristupite, kao kamenu živomu… i sami se kao živo kamenje ugrađujte u duhovnu kuću, sveto svećenstvo, da prinosite duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu.” (1. Petrova 2,2-5 — Vrtarić)
Isus je taj živi, ugaoni Kamen. I za Isusa je Biblija bila temelj. Kao arheolog proveo sam mnogo vremena u Jeruzalemu. U starom dijelu grada nalazi se Hramsko brdo, mjesto na kojem je nekada stajao Hram. To je najveća građevinska struktura takve vrste sagrađena u Rimskom Imperiju; ostaci su joj šest puta veći od Koloseuma u Rimu. U jugozapadnom dijelu Hramskog brda nalazi se ugaoni kamen, postavljen tamo prije dvije tisuće godina. To je nezamislivo veliki kamen težine između osamdeset i stotinu tona.
Cijeli građevinski projekt, koji je započeo Herod, rastegao se na razdoblje od gotovo jednog stoljeća, a oslanja se i usklađen je s tim jednim ugaonim kamenom.
Stoga, pitam moju braću i sestre, tko je podigao živo kamenje ove duhovne kuće i kako mi usklađujemo sebe s Božjom riječju danas? Jesu li naše škole, koje obrazuju ovaj naraštaj mladeži da dovrši Božje djelo, usklađene s misijom?
Jesmo li usklađeni s Isusom, ugaonim Kamenom?
Moj san
Sanjam da čitav naš kurikulum, obrazovni program, bude zasnovan na biblijskim temeljima. Da naša nastava psihologije, povijesti, biologije, ekonomije i književnosti bude naučavana na temelju biblijski usmjerenog mišljenja i pogleda na svijet. Da činimo više nego da samo uputimo molitvu na početku nastavnog sata i ponovimo misli Freuda, Darwina i one o padu dionica na burzama. Da naši studenti ne budu osposobljeni samo za Harvard, nego za Nebo.
Sanjam da naši studenti budu nahranjeni Božjom riječju, ne samo dvanaest od zadanih stotinu i trideset sati sveučilišnog obrazovanja, nego da se u svakom razredu susreću sa živom Riječju. Da napuste naše kampuse, ali ne zbunjeni više nego kad su došli na studij, nego s većim osjećajem za misiju i žar za djelovanjem na koje je Bog pozvao svakoga od nas u ovim završnim trenucima zemaljske povijesti.
Sanjam da naša mladež, kad napusti naše kampuse, ne prihvati samo Riječ, nego da jednu godinu, pet godina i deset godina nakon što napuste naše obrazovne ustanove, bude ono živo kamenje koje sluša i živi u skladu s tom Riječju.
Sanjam o tome da obrazujemo studente kao adventisti sedmog dana. Naše ime opisuje nas kao ljude koji vjeruju i naučavaju cjelinu Biblije — od Stvaranja do Otkrivenja. Sedmi danu našem imenu ukazuje natrag, na Isusa, koji je bio ta Riječ u početku. “Sve je po njoj [Riječi, Isusu] postalo i ništa što postoji nije bez nje postalo.” (Ivan 1,3) Mi smo pokret koji je pozvan da podrži Isusa i Njegovo stvaranje u šest doslovnih dana. Isus je rekao: “Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. On je, naime, o meni pisao.” (Ivan 5,46)
Pojam adventist u našem nazivu ukazuje prema naprijed, na proročki glas pozvan za ovo vrijeme da objavi trostruku anđeosku vijest. Mi smo pokret koji objavljuje riječi Isusa Krista: “Pazite! Dolazim uskoro! Blago onomu koji vrši proročanske riječi ove knjige!” (Otkrivenje 22,7)
Sanjam da će se riječi Ellen G. White ispuniti: “Ali Bog će na Zemlji imati narod koji će čuvati Bibliju i samo Bibliju kao mjerilo svih učenja i osnovu svih reformi. Ni mišljenja učenih ljudi, ni zaključci znanosti, ni vjerske dogme ili odluke crkvenih sabora, toliko brojnih i suprotnih kao što su Crkve koje zastupaju, niti glas većine — nijedno od ovoga niti sve zajedno ne treba smatrati dokazom za ili protiv ma koje točke vjerovanja. Prije prihvaćanja bilo kojeg učenja ili propisa trebamo zahtijevati da bude podržano jasnim ‘Tako kaže Gospodin.’” (Ellen G. White, Velika borba, 468)
Dr. sc. Michael G. Hasel, profesor Bliskoistočnih studija i arheologije, direktor Arheološkog instituta i kustos Arheološkog muzeja Lynn H. Wood na Southern Adventist Universityju, Collegedale, država Tennessee, Sjedinjene Američke Države.