““Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.”“ (Ivan 16,33)
Sotona je napadao Krista oštrije nego što će ikada napadati nas. Stavljao je mnogo toga na kocku; radilo se o tome tko će pobijediti: on ili Krist. Sotona je znao da će izgubiti svoju moć i konačno biti kažnjen vječnim uništenjem ako se Krist odupre njegovim najmoćnijim kušnjama i ne uspije Ga navesti na grijeh. Upravo zato je Sotona djelovao sa svojom moćnom silom da navede Krista na zlo, jer bi na taj način stekao prednost nad Njim. … Nikada se ne možete naći u tako grubim i podmuklim kušnjama kakve su bile one u kojima se našao naš Spasitelj. Sotona Mu je svakog trenutka bio za petama. (YI, travanj 1873.)
Hoće li se čovjek uhvatiti za božansku snagu i s odlučnošću i ustrajnošću odoljeti Sotoni, kao što mu je Krist dao primjer u svojem sukobu s neprijateljem u pustinji kušnje? Bog ne može spasiti čovjeka protiv njegove volje od sile sotonskih lukavstava. Čovjek se mora poslužiti svojom ljudskom snagom, uz pomoć Kristove božanske snage, da bi se odupro i po svaku cijenu pobijedio. Ukratko, čovjek mora pobijediti onako kao što je Krist pobijedio. A zatim, pobjedom koju će zadobiti svemoćnim Isusovim imenom, on može postati baštinik Božji i subaštinik Isusa Krista. To se ne bi moglo ostvariti da je Krist sam postigao cjelokupno djelo pobjede. Čovjek mora napraviti svoj dio; mora biti pobjednik u svojoj domeni, snagom i milošću koje mu Krist daje. Čovjek mora biti suradnik s Kristom u djelu pobjeđivanja, jer će tada biti i sudionik s Kristom u Njegovoj slavi. (4T 32,33)
Spasitelj je pobijedio da bi čovjeku pokazao kako i on može pobijediti. Svim Sotoninim kušnjama Krist se suprotstavljao riječju Božjom. Njegujući povjerenje u Božja obećanja, On je primio silu da štuje Božje zapovijedi, tako da kušač nije mogao ništa postići. (Put u bolji život, str. 106)