“Ali za one koji su pozvani, i Židove i nežidove, Krist je Božja sila i Božja mudrost.” (1. Korinćanima 1,24 — SHP)
Iznimna osoba koju je Ivan najavio bila je među njima više od trideset godina i oni Ga nisu upoznali kao Poslanog od Boga. Učenici su osjećali grižnju savjesti zato što su dopustili da nevjerovanje koje je prevladavalo prožme njihovo mišljenje i zamagli njihovo razumijevanje. Svjetlost ovog mračnog svijeta sjala je usred njegove tame, a oni nisu shvatili odakle potječu te zrake. Pitali su sami sebe zašto su se tako ponašali da ih je Krist morao ukoravati. Često su ponavljali Njegove razgovore i kazali: Zašto smo dopuštali da nas zbune zemaljski obziri i suprotstavljanje svećenika i rabina, tako da nismo shvatili da je među nama prebivao Onaj koji je veći od Mojsija, i da nas je učio mudriji od Salomona? Kako su neosjetljive bile naše uši! Kako je slabo bilo naše shvaćanje!
Toma nije želio vjerovati sve dok ne stavi svoj prst u ranu koju su načinili rimski vojnici. U Isusovoj poniženosti i odbačenosti, Petar Ga se odrekao. Ova jasno obilježena bolna sjećanja izlazila su pred njih. Bili su s Njim, ali Ga nisu poznavali niti su Ga pravilno razumjeli. Ali kako je sve ovo potresalo njihova srca kad su prepoznali svoje nevjerovanje!
Kad su se svećenici i poglavari ujedinili protiv njih, kad su dovedeni pred vijeća i bačeni u zatvor, Kristovi su sljedbenici bili radosni “što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo” (Djela 5,41). Radovali su se što pred ljudima i anđelima mogu dokazati kako shvaćaju Kristovu slavu i kako su Ga odlučili slijediti po svaku cijenu.
Danas je isto tako točno, kao što je bilo i u apostolsko doba, da bez prosvjetljenja božanskim Duhom čovječanstvo ne može prepoznati Kristovu slavu. Istinu i Božje djelo ne mogu cijeniti oni koji vole svijet i kršćanstvo koje čini ustupke. Učiteljevi sljedbenici ne nalaze se na putu obilja, zemaljske časti i prilagođenosti svijetu. Oni prednjače na putovima truda, poniženja i poruge, u prvim redovima borbe “protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima” (Efežanima 6,12). (Isusov život, str. 416)
Za razmišljanje: Kako Kristova mudrost može postati moja i kako mogu dopustiti da vodi moj život?