““Ali Bog koji je bogat milosrđem — iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi — milošću ste spašeni!”“ (Efežanima 2,4.5)
Srce predano mudroj Božjoj disciplini vjerovat će u djelovanje Njegove providnosti. … Kušnje će doći da obeshrabre, ali što se uopće ikada dobilo popuštanjem kušnji? Može li duša postati imalo bolja mrmljanjem i žaljenjem zbog svojeg jedinog izvora snage? Je li tvrdo sidro duše ušlo iza najdalje zavjese? Hoće li ono dušu održati u bolesti? Hoće li izazvati rađanje svjedočanstva u posljednjim završnim prizorima života kada usne postaju oduzete zbog nadolazeće smrti? Sidro drži! Znam da je živ moj Izbavitelj. …
O Dragocjeni, Ljubljeni, napaćeni, dugo trpeljivi Isuse, kako Te moja duša obožava! Da siroti, nedostojni, grijehom zagađeni čovjek može stati pred svetog Boga, savršen u pravednosti naše Zamjene i Jamca! O, nebesa i zemljo, čudite se što je pali čovjek predmet Njegove beskrajne ljubavi i oduševljenja! On se raduje nad njim s nebeskim pjesmama, a čovjek ogrezao u grijehu, postavši očišćen zahvaljujući Kristovoj pravdi, predstavljen je Ocu bez ikakve prljavštine i mrlje grijeha, ““bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična”“ (Efežanima 5,27). ““Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava?”“ (Rimljanima 8,33)
Neka svaka slaba, burom bacana i nošena duša nađe svoje uporište u Isusu Kristu i ne postane toliko sebična da razmišlja samo o svojim malim razočaranjima i prekidima u svojim planovima i nadama. Nije li predmet plana spasenja toliko značajan da nas potpuno obuzme? Ako me beskonačni Bog opravdava, ““tko će [me] osuditi? Isus Krist koji je umro?”“ (redak 34) Zar svojom smrću za čovjeka nije otkrio koliko ga ljubi — toliko da je umro za njega! Zakon osuđuje grešnika i vodi ga Kristu. Bog je onaj koji pravda i oprašta.
Sotona će optuživati i tražiti dopuštenje da uništi, a Bog je taj koji otvara vrata utočišta. Bog opravdava onoga tko ulazi na ta vrata. A zatim, ako je Bog s nama, tko će biti protiv nas? O, svijetle li, slavne istine! Zašto je ljudi ne razaznaju? Zašto ne hode pod njezinim svijetlim zrakama? Zašto svi koji vjeruju ne govore o Kristovoj nenadmašnoj ljubavi? … Bog živi i vlada. Svi koji su spašeni, moraju se hrabro boriti kao vojnici Isusa Krista i tada će biti upisani u nebeske knjige kao pravedni i vjerni. Oni trebaju činiti djela Isusa Krista i boriti se u dobroj borbi vjere. (Letter 2, 29. prosinca 1889.)