Nada je odgođena, ali ne i ukinuta

“Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina … da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.” (Galaćanima 4,4.5)
Spasiteljev dolazak bio je pretkazan u Edenu. Kad su Adam i Eva prvi put čuli obećanje, očekivali su da će se ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili rođenje svojega prvorođenca, nadajući se da će on možda biti Izbavitelj. Međutim, ispunjenje obećanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obećanje umrli su ne vidjevši njegova ispunjenja. Počevši od Henokovih dana, ovo obećanje ponavljali su patrijarsi i proroci, održavajući živom ovu nadu o Njegovom dolasku, ali On još nije dolazio. Danielovo proročanstvo otkrilo je vrijeme Njegova dolaska, ali nisu svi pravilno protumačili vijest. … Ruka tlačitelja teško je ugnjetavala Izrael, i mnogi su bili spremni uzviknuti: “Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!” (Ezekiel 12,22) Međutim, poput zvijezda koje se kreću određenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Božje namjere ne poznaju žurbu ni zakašnjenje. Simbolima velike tame i peći koja se dimi, Bog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavio da će vrijeme njihova boravka iznositi četiri stotine godina. “Konačno će”, rekao je On, “izići s velikim blagom” (Postanak 15,14). Protiv te riječi uzaludno se borila sva sila faraonovog oholog kraljevstva. “Točno onoga dana”, koji je određen u božanskom obećanju, “sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske” (Izlazak 12,41). Isto je tako na nebeskom Savjetu određen i trenutak Kristova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu. “Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina.” Providnost je upravljala pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom. Govorilo se jednim jezikom koji je posvuda bio priznat kao književni jezik. Hebreji, koji su bili rasuti, okupljali su se iz svih zemalja u Jeruzalem na godišnje blagdane. Vraćajući se u svoja mjesta, mogli su po cijelom svijetu proširiti vijest o dolasku Mesije. … Bilo je malo onih koji su razumjeli narav Kristovog poslanja, ali je zato mnoštvo očekivalo moćnog kneza koji će uspostaviti svoje kraljevstvo u Izraelu i koji će doći kao osloboditelj narodima. (Isusov život, str. 18—21)