““Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju. Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina.”“ (Izaija 55,7.8)
Vi mislite da su vaše pogreške i prijestupi tako teški da Gospodin neće prihvatiti vaše molitve niti će vas blagosloviti i spasiti. … Što se više budete približavali Isusu, to ćete grešniji izgledati u svojim očima, jer će vaš pogled postati izoštreniji pa će se vaše nesavršenstvo vidjeti kao velika i jasna suprotnost Njegovoj savršenoj naravi. Ali nemojte se obeshrabriti! To će vam biti samo dokaz da su Sotonine prijevare izgubile svoju snagu, da oživljavajući utjecaj Božjeg Duha djeluje na vas i da je nestalo vaše ravnodušnosti i nebrige.
Nikakve duboko ukorijenjene ljubavi prema Kristu ne može biti u srcu koje ne vidi i ne shvaća svoju grešnost. Duša koja je preobražena milošću divit će se Njegovom božanskom karakteru: ali ako ne vidimo svoju moralnu izopačenost, to je dokaz da još nismo sagledali Kristovu ljepotu i Njegovo savršenstvo. Što manje razloga budemo nalazili da cijenimo sebe, to ćemo imati više razloga da cijenimo beskrajnu neporočnost i ljepotu našeg Spasitelja. Pogled na vlastitu grešnost upućuje nas Onome koji nam može dati oprost.
Bog ne postupa prema nama onako kako smrtni ljudi postupaju jedni prema drugima. Njegove misli su misli milosti, ljubavi, nježne sućuti. On je ““velikodušan u praštanju”“ i kaže: ““Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka.”“ (Izaija 55,7; 44,22)
Podignite svoj pogled, vi koji ste izmučeni, kušani i obeshrabreni, podignite svoj pogled. … Uvijek je dobro gledati prema Nebu; kobno je kada gledamo dolje. Ako gledate dolje, zemlja se koleba i grči ispod vas: ništa nije sigurno. Ali Nebo iznad vas je smireno i postojano i božanska pomoć stoji na raspolaganju svakome koji se penje prema Nebu. Ruka Beskrajnoga pruža se preko nebeskih grudobrana da bi čvrstim stiskom obuhvatila vašu. Silni Pomoćnik je blizu da blagoslovi, da podigne, da ohrabri i one sasvim zabludjele i one najgrešnije ako pogledaju u Njega s vjerom. Ali grešnik mora podići svoj pogled! (RH, 17. veljače 1885.)