Najgora Sotonska osobina

9. 04. 2017.

“Jarost je okrutna i srdžba žestoka, a tko će odoljeti ljubomoru?” (Izreke 27,4)
“Mojsije je bez pogovora podnio njihove optužbe. Bilo je to iskustvo koje je stekao tijekom godina rada i čekanja u Midjanu, gdje je razvio duh poniznosti i strpljivog čekanja, koji je Mojsija pripremio da se strpljivo suoči s nepovjerenjem i mrmljanjem naroda, ponositošću i zavišću onih koji su trebali biti njegovi nepokolebljivi pomoćnici. Mojsije ‘je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji’, i stoga je njemu od svih drugih darovana božanska mudrost i vodstvo. Sveto pismo kaže: ‘On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.’ (Psalam 25,9) Gospodin vodi ponizne jer prihvaćaju pouke, jer su voljni učiti. … ‘U stupu oblaka siđe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. … Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode.’ Oblak je nestao iz Šatora kao znak Božjeg nezadovoljstva, a Mirjam je oboljela. ‘Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta.’ … Sada kad je njihov ponos bio slomljen, Aron je priznao njihov grijeh i molio da Bog ne dopusti da njegova sestra umre od ove odvratne i smrtonosne bolesti. Kao odgovor na Mojsijeve molitve guba je očišćena. Međutim, Mirjam je sedam dana bila izdvojena iz tabora. … Ovo očitovanje Božjeg nezadovoljstva imalo je za svrhu da opomene cijeli Izrael i spriječi širenje duha nezadovoljstva i nepokornosti. Da Mirjamina zavist i nezadovoljstvo nisu bili vidljivo kažnjeni, to bi uzrokovalo veliko zlo. Zavist je jedna od najpodlijih osobina ljudskog srca i jedna s najpogubnijim učincima. … Zavist je prva izazvala neslogu na Nebu, a popuštanje njoj ljudima je donijelo neizrecivo zlo. ‘Jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela.’ (Jakov 3,16)” (Patrijarsi i proroci, str. 316,317)