“Ako tko hoće vršiti volju njegovu, znat će o nauku.” (Ivan 7,17 — Varaždinska Biblija)
Prva je i najveća dužnost svakog razumnog bića da iz Svetog pisma nauči što je istina, i da onda hodi u svjetlosti i hrabri druge da slijede njegov primjer. Svakog dana trebamo marljivo proučavati Bibliju odvagujući svaku misao i uspoređujući redak s retkom. Svoje mišljenje trebamo oblikovati uz božansku pomoć, budući da pred Bogom odgovaramo sami za sebe.
Učeni su ljudi izložili sumnji i nejasnoći najbjelodanije istine otkrivene u Bibliji. Prikazujući se silno mudrima, uče da Sveto pismo ima mistično, tajnovito, duhovno značenje, što ga ne zamjećujemo u jeziku kojim se ono služi. Ti ljudi su lažni učitelji. Upravo je takvima Isus rekao: “Ne poznajete ni Pisma ni moći Božje.” (Marko 12,24) Jezik Biblije treba tumačiti prema njegovom očitom značenju ako se ne radi o simbolu ili slikovnosti. Krist je obećao: “Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga.” (Ivan 7,17) Kad bi ljudi prihvatili Bibliju onakvom kakva ona jest, kad ne bi bilo lažnih učitelja da ih zavode i zbunjuju, bilo bi učinjeno djelo koje bi obradovalo anđele, a u Kristov bi tor dovelo tisuće i tisuće onih koji sad lutaju u zabludi.
Trebali bismo sve umne snage uložiti u proučavanje Svetog pisma i napregnuti um da shvati dubine Božje, koliko je to moguće smrtnim ljudima. Ali ne smijemo zaboraviti da su djetinja poučljivost pravi duh učenika. Mjestima koja u Svetom pismu stvaraju poteškoće nikada se ne može ovladati metodama koje se upotrebljavaju u rješavanju filozofskih problema. Ne bismo smjeli pristupiti proučavanju Biblije sa samopouzdanjem s kojim toliki prilaze znanstvenim područjima, već s molitvom, svjesni da ovisimo o Bogu, i s iskrenom željom da upoznamo Njegovu volju. Moramo pristupiti ponizna i poučljiva duha da bismo primili znanje od velikoga Ja Jesam. U protivnom će zli duhovi tako zaslijepiti naš razum i otvrdnuti naše srce da nas istina neće oduševiti.
Mnogi dijelovi Svetog pisma koje učeni ljudi proglašavaju tajnom ili ih smatraju nevažnima puni su utjehe i uputa za onoga koji se poučava u Kristovoj školi. (Veliki sukob, str. 471,472)