“Nemojte biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek, i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.” (2. Ljetopisa 30,8)
Kad bi oni koji kriju i opravdavaju svoje pogreške mogli vidjeti kako im se Sotona raduje, kako se Kristu i svetim anđelima ruga zbog njihova puta, požurili bi s priznavanjem i odbacivanjem svojih grijeha. Zbog nedostatka u njihovom karakteru Sotona nastoji zavladati umom, i zna da će uspjeti ako ih budu dalje njegovali. Stoga stalno pokušava svojim kobnim lažima prevariti Kristove sljedbenike, tvrdeći kako ne mogu pobijediti. Ali Isus svojim ranjenim rukama, svojim slomljenim tijelom, moli za njih i objavljuje svima koji Ga budu slijedili: “Dosta ti je moja milost.” … Nitko dakle ne treba misliti da su njegovi nedostaci nepopravljivi. Bog će mu dati vjeru i milost da ih nadvlada.
Mi sada živimo u vrijeme velikog Dana pomirenja. Dok je veliki svećenik u zemaljskoj službi vršio pomirenje za Izraelce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti način svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi života trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje kušnje, postiti pred Bogom, žalosni zbog grijeha i iskreno se kajući. Oni moraju duboko, temeljito ispitati srce. Moraju se osloboditi neozbiljnog i lakoumnog duha kojemu su se mnogi takozvani kršćani prepustili. Sve koji žele pokoriti zle naklonosti koje njima nastoje zagospodariti, očekuje ozbiljna borba. (Veliki sukob, str. 387)